Revr-35/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 35/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz U., koju zastupa punomoćnik S. P., dipl. iur., protiv tuženika G. dp B., Republika Srbija, B., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi poništenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž- 3433/10-2 od 19. listopada 2010., kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Bujama – Buie br. P-632/05-66 od 8. siječnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom suda prvoga stupnja poništene su odluke tuženika broj 500- 4/103 od 25. rujna 1991. i odluka – rješenje o prestanku rada bez suglasnosti radnika broj DK/IT-51/54-25646 od 15. kolovoza 1991, te je utvrđeno da tužiteljici radni odnos nije prestao 31. srpnja 1991. (toč. I.). Ujedno je određeno da će se o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na priznanje prava iz radnog odnosa, isplatu naknade plaće i o troškovima postupku odlučiti naknadno.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem su poništene odluke tuženika glede prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tuženika i ukinuta je djelomična presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da tužiteljici nije prestao radni odnos s danom 31. srpnja 1991., te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Postupajući u skladu s gore navedenom odredbom ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica prema rješenju tuženika trebala početi s radom u B. 1. srpnja 1991.,

- da tužiteljica zbog više sile, ratnih zbivanja, nije mogla doći na rad kod tuženika, kako je to bilo određeno od strane tuženika,

- da se tužiteljica javila na rad u B. 19. srpnja 1991. i da je tada prihvaćeno obrazloženje njezina izostanka s posla,

- da je tužiteljica od direktora R. J. dobila suglasnost da od 22. srpnja 1991. koristi godišnji odmor za 1991. i da se nakon toga tužiteljica vratila u U.,

- da formalno rješenje o korištenju godišnjeg odmora tužiteljici nikada nije izdano,

- da je tužiteljica imala valjane razloge vjerovati da joj je godišnji odmor valjano odobren,

- da je tuženik nakon toga donio osporavane odluke o prestanku radnog odnosa tužiteljice,

- da je tužiteljica pravodobno zatražila sudsku zaštitu protiv tih odluka tuženika.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao da je tužiteljica neopravdano izostala s posla, budući da je u spornom periodu koristila godišnji odmor, a koji joj je odobren od stane nadređene osobe. Stoga je u smislu odredbe čl. 75. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa („Službeni list SFRJ“, br. 60/89, 42/90, dalje ZOPRO) su ocijenio odluke tuženika nezakonitima, te ih kao takve poništio.

Suprotno tvrdnjama revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji kontradiktornost između izreke presude i obrazloženja iste.

Tuženik u reviziji ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može izjaviti u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Kod toga valja naglasiti da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužiteljici R. J., neposredno nadređeni, odobrio korištenje godišnjeg odmora, radi čega je izostanak tužiteljice s rada u spornom razdoblju bilo opravdano.

Tuženik u reviziji osporava pravovremenost zatražene zaštite od strane tužiteljice u smislu odredbe čl. 83. st. 1. i 2. ZOPRO. Kod toga su sudovi utvrdili da je tužiteljica pravovremeno tražila zaštitu, time da je drugostupanjsku odluku, koja je kod tuženika datirana s danom 25. rujna 1991. tužiteljica primila iza tog perioda, pa je ocijenjeno da je zaštitu pred sudom ista zatražila u roku.

Tuženik u reviziji poriče ovakav zaključak nižestupanjskih sudova, pri čemu valja naglasiti da je upravo tuženik, koji je tužiteljici dostavljao pobijane odluke trebao putem povratnica dokazati da ista nije u roku zatražila sudsku zaštitu. Naime, drugostupanjsku odluku koja nosi datum 25. rujna 1991. tuženik je putem pošte trebao dostaviti tužiteljici, pa kako isti nije uspio dokazati da je tužiteljica nepravovremeno zatražila zaštitu, to je pravilno ocijenjeno da je tužiteljica zaštitu pred sudom tražila u roku iz čl. 83. st. 1. i 2. ZOPRO. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. lipnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.