Rev-777/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-777/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Osijeka, Općine Erdut, Općine Ernestinovo, Općine Antunovac, Općine Vuka, Općine Čepin, Županije osječko-baranjske kao pravnih sljednika Općine Osijek, koje zastupa Državno pravobraniteljstvo u Osijeku i tužitelja Državnog pravobraniteljstva u Osijeku, protiv tuženice A.B. iz O., koju zastupa R.K., odvjetnik u O., radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 24. studenog 1994. br. Gž-1791/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 20. lipnja 1994. br. P-2643/93, u sjednici održanoj dana 21. prosinca 1999.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku od 24. studenog 1994. br. Gž-1791/94 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 20. lipnja 1994. br. P- 2643/93 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima postpuka u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Utvrđuje se ništavim ugovor o prodaji stana u O., Vij. .. . . ulaz 1, prizemlje, broj stana 002 u zgradi izgrađenoj na kč. br. 1552/64 i 1552/54 k.o. O. koji stan se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja, lođe, u ukupnoj površini 64,46 m5 zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, koji ugovor je zaključen dana 14. I. 1993. godine pod brojem 662 između tužitelja Općine Osijek po Fondu za promet, stambeno i komunalno gospodarstvo u Osijeku kao prodavatelja i tuženice kao kupca, što je tuženica dužna priznati i izdati tužitelju valjanu ispravu za brisanje prava vlasništva upisanog temeljem ovog ugovora u njenu korist i u uložak broj 1081 k.o. O. knjige "PU" kod zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku u roku od 15 dana istekom kojeg roka će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, te tužitelju naknaditi parnični trošak sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja" i kojom je naprotiv naloženo tužiteljima da na ime nadoknade parničnog troška plate tuženici iznos od 1.500,00 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj

reviziji.

Revizija je osnovana.

Pošto je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj revizijski sud je ustanovio da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema mjesta za preinaku te presude.

Tužitelji u ovom sporu traže da se utvrdi ništavim navedeni prijeporni ugovor o prodaji stana zato što su u vrijeme njegovog sklapanja postojali zakonski uvjeti za otkaz stanarskog prava tuženici, jer je stan 31. svibnja 1992. izdala podstanarima i jer tuženica i članovi njenog domaćinstva koji zajedno s njom stanuju, stan ne koriste neprekidno duže od šest mjeseci. Traže da se postojanje tih zakonskih uvjeta za otkaz stanarskog prava u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora o prodaji stana utvrdi kao prethodno pitanje u ovom sporu, a glede postojanja otkaznog razloga nekorištenja stana iz čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/94 - u daljnjem tekstu: ZSO) pokrenuli još i posebnu parnicu.

Sudovi su se bavili kao prethodnim pitanjem postoji li razlog za otkaz stanarskog prava tuženici iz čl. 97. st. 1. toč. 5. ZSO i ocijenili da taj otkazni razlog ne postoji, jer da ugovor koji je tuženica sklopila s trećom osobom nema značaj ugovora o podstanarskom odnosu niti ugovora o najmu stana.

Međutim, postojanje otkaznog razloga nekorištenja stana iz čl. 99. st. 1. ZSO nisu ispitali niti dovoljno razjasnili, osim što su konstatirali tvrdnje tuženice da je u kritično vrijeme bila privremeno zaposlena izvan O. u Z. odnosno u N.V. odakle je povremeno vikendom dolazila u predmetni stan, gdje da si je zadržala jednu sobu.

Postojanje toga otkaznog razloga za vrijeme sklapanja ugovora o prodaji stana sudovi smatraju neodlučnim, jer da je tada tuženica imala stanarsko pravo na otkupljenom stanu koje nije prestalo na način predviđen zakonom (čl. 95. ZSO) niti joj je u to vrijeme još bilo otkazano stanarsko pravo i da je zbog toga mogla sklopiti ugovor o prodaji stana.

Ovakav pravni pristup sudova je pogrešan.

Naime, po nalaženju ovog revizijskog suda ništav je u smislu čl. 52. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91 i 3/94) ugovor o prodaji stana sklopljen s osobom kojoj otkazom nakon sklapanja ugovora prestane stanarsko pravo ili ako se utvrdi da je postojao otkazni razlog u vrijeme sklapanja ugovora o prodaji stana. U takvom slučaju nestaje osnova za mogućnost sklapanja predmetnog ugovora, a pravna osnova obvezivanja (causa) bitan je element ugovora i bez njega ugovor ne može ni nastati.

Trebalo je zbog toga određeno ispitati da li je u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora postojao bilo koji od navedenih razloga za otkaz stanarskog prava, kako to osnovano ističu revidenti.

Ne može se zanemariti ni posebni spor pokrenut glede samog otkaznog razloga iz čl. 99. st. 1. ZSO. To što je spor pokrenut nakon sklapanja prijepornog ugovora o prodaji stana ne znači da odluka o tom sporu ne može biti od utjecaja na opstojnost toga ugovora.

Iz iskaza same tužiteljice o njenom povremenom navraćanju u stan vikendom može se razabrati da doista ona nije koristila stan o kojem je ovdje riječ neprekidno duže od šest mjeseci.

Takvo navraćanje u stan se ne smatra korištenjem stana pa to nije zapreka za otkaz stanarskog prava po čl. 99. st. 1. i 3. ZSO.

Eventualnu opravdanost nekorištenja stana treba određeno dokazati sama tuženica.

Iz izloženih razloga trebalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti izjavljenu reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

U ponovljenom postupku sudovi će postupiti prema odredbama čl. 377. st. 1. i 2. ZPP koje se prema odredbi čl. 399. ZPP na odgovarajući način primjenjuju i u postupku u povodu revizije.

Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 21. prosinca 1999.

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić v.r.