Croatian Supreme Court allows appeal, overturns lower court on damages calculation and remands case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against the appellate court's partial modification of the first-instance judgment. The lower courts incorrectly applied material law by failing to verify whether the plaintiff had been fully compensated by a prior payment of 168,311.20 dinars. Consequently, the court revoked the portion of the lower judgments awarding damages exceeding 0.16 kn and remanded the case for a retrial to determine the remaining outstanding loss.
Legislator headnote
AI generatedčl. 395. st. 2. ZPP; When a party claims prior payment offsets damages, the court must verify the timing and sufficiency of that payment to determine if the plaintiff is fully compensated before awarding further damages.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3315/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.K. iz ., zastupanog po T.T., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. - o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. lipnja 1994. br. Gž-10045/93, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. veljače 1993. br. Pn-2120/84, u sjednici održanoj dana 17. prosinca 1997.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužene, te se u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za glavnicu preko iznosa od 0,16 kn i kamate na taj iznos kao i u odluci o parničnim troškovima ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. lipnja 1994. br. Gž-10045/93 i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2120/84 i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Tužena D.D. "C. - o. " Z., dužna je platiti tužitelju Z.K. iz Z., iznos od 33,222.296 HRD, sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 277. st. 1. ZOO-a a tekućom od 25. I. 1993. pa do isplate, kao i da tužitelju plati parnični trošak od 3,267.000 HRD, a sve ovo u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3,007.808 HRD."
Odlučujući o žalbama stranaka sud drugog stupnja je presudio:
"I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i žalba tužene kao djelomično neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva (točka II), kao i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 168,31 kn do iznosa od 19.083,23 kn, tj. za iznos od 18.914,92 kn - potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2120/84 od 3. veljače 1993. godine.
II Preinačuje se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 19.083,23 kn do iznosa od 33.222,29 kn, tj. za iznos od 14.139,06 kn, u dijelu odluke o kamatama za razdoblje od 25.1. 1993.g. do 2.2. 1993.g., kao i u pogledu odluke o troškovima postupka i sudi:
Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 14.139,06 kn kao i s priapdajućom kamatom na dosuđenu glavnicu u razdoblju od 25.1. 1993.g. do 2.2. 1993.g. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak od ukupno 1.564,06 kn u roku od 15 dana."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužena predlaže da se preinačenjem nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije.
Tužitelj je podnio odgovor na reviziju kojim osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev do iznosa od 33.222,29 kn s pripadajućim kamatama a koji iznos predstavlja razliku između vrijednosti automobila neposredno prije oštećenja i vrijednosti dobivene prodajom automobila.
Sud drugog stupnja smatra da tužitelju pripada samo iznos od 19.083,23 kn koji iznos predstavlja procijenjene troškove popravka automobila uz ugradnju nove školjke.
Međutim, takvim pravnim stavom sudovi nižeg stupnja nisu pravilno primijenili materijalno pravo. To zbog toga jer tužena od početka spora tvrdi da je tužitelj u cijelosti oštećen isplatom ondašnjih 168.311,20 dinara (sada iznos od 0,16 kn).
Za pravilnu primjenu materijalnog prava bilo je potrebno utvrditi kada je plaćen taj iznos tužitelju i ocijeniti da li je tim iznosom tužitelj bio u cijelosti obeštećen. Jer ako je u vrijeme isplate tog iznosa tužitelj u cijelosti obeštećen, nema pravo na daljnju naknadu.
Ako je pak tužitelj navedenom isplatom bio samo djelomično podmiren na ime naknade štete, onda treba utvrditi koliko sada iznosi njegova šteta i od tog iznosa treba odbiti ono što je plaćeno i tužbeni zahtjev prihvatiti za preostali dio koji još ne bi bio podmiren.
Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ostalo je nepotpuno utvrđeno pa je zbog toga revizija prihvaćena temeljem odredbe st. 2. čl. 395. ZPP i nižestupanjske presude u tom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 0,16 kn ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku postupka činjenično stanje upotpuniti u izloženom pravcu i nakon toga o tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.
U Zagrebu, 17. prosinca 1997.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.