P-125/2025-3 · Općinski sud u Čakovcu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], ZR

Poslovni broj: P-125/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bojanu Bacingeru,odvjetniku u Čakovcu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 11.srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 218-50-4325839 koji je solemniziran po javnom bilježniku Marodi Ivanu, dana 23.08.2007. godine, pod poslovnim brojem OV-18053/07 u dijelu koji glasi: NAKNADA

„Naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.“

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ZADRAVEC VALENTU, Miklavec 52, Miklavec, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 166,88 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 25.08.2007. godine po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. godine propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju ZADRAVEC VALENTU, Miklavec 52, Z, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 289,82 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 22.8.2007. u [adresa] sklopio Ugovor o kreditu, broj: 218-50-4325839 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 8.531,14 CHF obračunato prema srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Marodi Ivanu dana 23.8.2007., poslovni broj: Ov-18053/07. U čl. 3. ugovora ugovorena je ulazna naknada za obradu kredita u visini od 3,30 % iznosa odobrenog kredita i to kao jednokratna koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

1.1.Tužitelj tvrdi da je citirana odredba čl.

3. ugovora ništetna, te ne prozvodi nikakve pravne učinke između stranaka. O navedenoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale već je bila unaprijed formulirana od strane tuženika slijedom čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Tužitelju je kao korisniku kredita nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni navedenom naknadnom i zašto je određena u visini od 3,30 % od iznosa kredita. Takva obveza tužitelja kao potrošača je neodređena i neodrediva, pa se stoga citirana ugovorna odredba smatra nepoštenom i ništetnom sukladno odredbi čl. 270.

Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 296. ZOO propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača. Da se navedena ugovorna odredba smatra nepoštenom potvrđuje i odredba čl. 53.st.1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača kojim je pripisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te stoga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi standardnog ugovora trgovca. Istu odredbu sadržavao je ZZP iz 2003.godine kao i kasniji zakoni sa svim izmjenama i dopunama. Prema Direktivi 93/13/EEZ od 5.4.1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima u čl.3. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

U stavku 2. istog članka propisano je kako se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona unaprijed sastavljena, pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj. Isti pravni stav zauzeo je i sud EU vezano za tumačenje odredbe čl.4. Direktive 93/13/EEZ. Slijedom navedenog ugovorena ulazna naknada je nepoštena i ništetna odredba protivna Načelu savjesnosti i poštenja jer tužitelju nije predočeno u čemu se sastoje navedeni troškovi obrade kredita, niti postoji bilo kakva specifikacija izvršenih radnji na ime obrade kreditnog zahtjeva.

1.2. Tužitelj je temeljem navedenog članka dana 24.8.2007. prilikom isplate kredita morao platiti iznos od 1.257,33 HRK, a što po tečaju konverzije iznosi 166,88 eura. Temeljem navedenog tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna ugovorna odredba čl.3. predmetnog Ugovora o kreditu , te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 166,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama kao i da mu nadoknadi troškove postupka.

2. Tuženiku je dana 29.5.2025. dostavljen poziv za podnošenje odgovora na tužbu, uz priloženu tužbu i priloge, uz napomenu da je dužan u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu, te upozorenje da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, a bude udovoljeno uvjetima iz čl.331b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19-dalje ZPP), donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ( presuda zbog ogluhe). Tužitelj je uz tužbu priložio Ugovor o kreditu, potvrdu tuženika o isplaćenoj tzv. ulaznoj naknadi u iznosu od 1.257,33 kuna ( 3,30 % od iznosa kredita).

3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanom odredbom čl. 331.b. st.1. točke 1. -4. Zakona o parničnom postupku jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a isti nije u danom roku podnio odgovor na tužbu , dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a niti sa činjenicama koje su opće poznate , a isto ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a niti je riječ o zahtjevu o kojem strane ne mogu raspravljati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude.

4. Odluka o troškovima temelji se na odredi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 50,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura, i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura, a što ukupno iznosi 289,82 eura.

5. Stoga je riješeno kao u izreci.

Čakovec, 11.srpnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik