Rev-1208/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1208/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća te Jasne Guštek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2376/09 od 27. travnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 995/09 od 14. listopada 2009., u sjednici održanoj 13. studenoga 2012.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2376/09 od 27. travnja 2010. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-995/09 od 14. listopada 2009. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica stekla status zaštićenog najmoprimca na stanu koji se nalazi u V., …, površine 31m2, koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje, s pravom na plaćanje zaštićene najamnine što je Republika Hrvatska dužna priznati (t. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.300,00 kn (t. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i pobijanu i prvostupanjsku presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti ih i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice.

Revizija je osnovana.

Predmet ovog spora je utvrđenje statusa zaštićenog najmoprimca tužiteljice na stan. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica bila nositelj stanarskog prava na stanu u V., … (ranija adresa …), površine 31m2, a koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje na temelju ugovora o korištenju stana od 22. rujna 1983. koji je sklopljen između Stambene samoupravne interesne zajednice V. i tužiteljice, da je stan vlasništvo tuženice.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98 i 92/06, dalje: ZNS), zaključivši da se odredbama Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ br. 44/96, 57/96, 124/97, 78/99, 73/00, 87/00, 127/00, 94/01 i 88/02) ne mogu otkloniti stečena prava nekadašnjih nositelja stanarskog prava koji u smislu odredbe čl. 8. ZNS imaju prava i na plaćanje zaštićene najamnine.

Takav zaključak nižestupanjskih sudova za sada se ne može prihvatiti.

Odredbom čl. 30. st. 1. i 2. ZNS propisano je da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog zakona, a osobe iz st. 1. tog zakona samim stupanjem na snagu tog zakona stječu prava i obveze najmoprimca iz tog zakona.

Dakle, položaj najmoprimca stječe se po samom zakonu pa za postojanje prava i obveza koje proizlaze iz najma stana nije neophodno sklopiti ugovor o najmu stana. Propust najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu nema za posljedicu prestanak na temelju zakona nastalog najamnog odnosa, jer takva posljedica zakonom nije ni predviđena. Naime, najamni odnos može prestati samo pod uvjetima i na način propisan ZNS.

Prema odredbi čl. 8. odjeljak 3. ZNS zaštićenu najamninu plaćaju korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do stupanja na snagu tog Zakona.

Prema odredbi čl. 31. st. 2. ZNS pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji, između ostalog, ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Za donošenje odluke u ovom predmetu odlučno je je li tužiteljica bila nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (kada bi joj prestalo stanarsko pravo i stekla bi pravo najmoprimca) te ima li tužiteljica u vlasništvu useljivu kuću ili stan (u kom slučaju nema pravo na plaćanje zaštićene najamnine).

Iz ugovora o korištenju stana koji je sklopljen između Samoupravne interesne zajednice V. i tužiteljice proizlazi da je tužiteljica bila nositeljica stanarskog prava. Međutim, za sada se ne može utvrditi je li tužiteljica imala status nositelja stanarskog prava sve do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova i ima li tužiteljica u vlasništvu useljivu kuću ili stan, jer to sudovi nisu utvrđivali, iako je tuženica na te okolnosti na ročištu 14. listopada 2009. predlagala izvođenje dokaza, što prvostupanjski sud nije prihvatio.

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrdili sve činjenice koje su odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka sudovi će utvrditi okolnosti na koje je upućeno ovim rješenjem pa ovisno o utvrđenju relevantnih činjenica odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu 13. studenog 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.