Legislator Case Law & Legislation
Rev-1143/1997-2 AI generated

Employer liability dismissed due to employee's fault, but revocation ordered for failure to remove intoxicated worker.

Case Number Rev-1143/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia revoked lower court judgments that dismissed the plaintiff's claim for work injury compensation. While the courts below correctly identified the employee's fault in causing the accident, they failed to apply the specific statutory duty requiring an employer to immediately remove an intoxicated worker from the premises. Consequently, the court held that the lower courts incorrectly applied material law and remanded the case for a new trial to determine if the employer's failure to remove the intoxicated employee constituted a breach of their legal obligation.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 6. Zakona o zaštiti na radu; Čl. 43. Zakona o zaštiti na radu: An employer is liable for work injuries unless the employee's fault is proven, but the employer must also actively remove an intoxicated employee from the workplace, and failure to do so may constitute a breach of this statutory duty.

Keywords

AI generated
employer liability work injury compensation intoxicated employee statutory duty removal from workplace employee fault revocation of judgment

Cited Legislation

AI generated
Čl. 6. Zakona o zaštiti na radu
Čl. 43. Zakona o zaštiti na radu
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1143/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Č. iz B. H., koga zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika I. B. iz Z., koga zastupa M. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. veljače 1997. broj Gž-1798/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. studena 1995. broj Pn-2957/95, u sjednici održanoj dana 17. rujna 1997.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. veljače 1997. broj Gž-1798/96-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. studena 1995. broj Pn-2957/95 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete, te je ovaj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je u ovoj parnici tražio naknadu štete od tuženika koja mu je nastala na radu kod njega. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj bio radnik kod tuženika, koji je građevinski obrtnik, da je dana kada se dogodio štetni događaj bio u alkoholiziranom stanju, da je bio raspoređen na rad kod mješalice za beton, da je tuženik primijetio da je tužitelj pod utjecajem alkohola, te da mu je naložio da prestane raditi i da se skloni s gradilišta, da tužitelj to nije poslušao, već da se uspeo na prvi kat građevine, gdje su ostali radnici na kružnoj pili pilili daske, da je tužitelj samoinicijativno pridržao dasku koja je izlazila iz pile, te je počeo vući prema sebi hodajući natraške i tako pao kroz nezaštićeni otvor i povrijedio se.

Na temelju tih činjenica sudovi nižeg stupnja smatraju, zbog činjenice što tužitelj nije poslušao

upozorenje tuženika da prestane s radom, već samoinicijativno otišao u prvu etažu građevine i isto tako samoinicijativno se uključio u rad piljenja dasaka, zbog čega je doživio tjelesnu povredu, da je do štete došlo isključivo njegovom krivnjom. Zbog toga sudovi smatraju da se ne može govoriti o tome da je tužitelj pokušavao raditi koristan posao za tuženika činom pridržavanja daske koja se upravo pilila, već da je on u alkoholiziranom stanju lutao gradilištem te da je u takvoj situaciji prihvatio jednu dasku i pao kroz otvor, za koji mu je inače bilo poznato da postoji na građevini upravo radi spuštanja dasaka.

Po odredbi čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, koji treba primijeniti u razriješenju ovoga spora) poslodavac je dužan naknaditi štetu radniku zbog povrede, profesionalnog ili drugog oboljenja, ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađa odgovornosti (viša sila, radnja i djelovanje treće osobe i krivnja radnika).

Po prije navedenom zakonskom propisu poslodavac odgovara za štetu koju je radnik pretrpio kod njega na radu po objektivnom principu, a te odgovornosti se može osloboditi ako dokaže jednu od prije navedenih okolnosti, među kojima je i krivnja radnika.

U konkretnom slučaju činjenica alkoholiziranosti tužitelja, upućivanje od strane tuženika da zbog toga prestane raditi kao i okolnost da on nije bio raspoređen na radno mjesto na kojemu se šteta dogodila, upućuje na zaključak da je postojala njegova krivnja, pa su utoliko sudovi nižega stupnja zauzeli pravilno pravno stajalište.

Međutim, po odredbi čl. 43. prije spomenutog Zakona organizacija odnosno poslodavac je dužan privremeno udaljiti radnika, koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti od obavljanja poslova i radnih zadataka.

U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac je bio dužan na efikasan način ukloniti tužitelja iz procesa rada, odnosno iz gradilišta budući da je tamo zbog njegove smanjene pažnje radi alkoholiziranosti postojalo niz opasnosti za njegov tjelesni integritet. Tuženik je naime, bio dužan kontrolirati da li je tužitelj napustio proces rada odnosno gradilište. Ako je aju propustio postojala bi i njegova odgovornost za štetu. to u konkretnom sluč

Kako sudovi nižega stupnja u razriješenju ovog spora nisu primijenili prije navedeni zakonski propis pogrešno su primijenili materijalno pravo, a zbog toga nisu ni utvrdili odlučne činjenice u ovom sporu, pa zato nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, te je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što utvrdi sve odlučne činjenice u ovom sporu, o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 17. rujna 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.