Rev-1602/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1602/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M.P. pok. I. i M.V. ž. P. oboje iz S., B. … i oboje zastupani po punomoćniku D.M. i Lj.V. odvjetnicima iz S., protiv tuženika M.I. sin P. i M.A. ž. I. oboje iz S., B. … i oboje zastupani po punomoćniku L.A., odvjetnici iz S., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 13. prosinca 1991. pod posl. br. Gž 3880/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu oda dana 27. lipnja 1991. pod posl. br. IIP 1564/90, u sjednici održanoj dana 28. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od dana 13. prosinca 1991. pod posl. br. Gž 3880/91 odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je usvojen zahtjev tužitelja na način da su tuženi dužni u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja iseliti iz stana u S.B. … te ga potpuno slobodnog od osoba i svojih stvari prepustiti tužiteljima na korištenje, uz istovremenu obvezu tužitelja da tuženima osiguraju nužni smještaj.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju su izjavili tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku koji zakon se primjenjuje

Rev 1602/92

temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženih dostavio tužiteljima i nadležnom javnom tužitelju.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženih, a Javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju pazi ovaj revizijski sud po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) nije ostvaren, a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Tužitelji su vlasnici stana koji se nalazi u S. u zgradi anagrafske oznake B. br. … na II katu desno u površini od 54 m2.

Tuženi su članovi njihova porodičnog domaćinstva.

Osnovanost zahtjeva za iseljenje tuženih sud je valjano raspravio suglasno odredbi iz čl. 68. Zakona o stambenim odnosima ("NN" br. 51/85 i 42/86, u daljnjem tekstu: ZSO).

I u ovoj fazi postupka sporno je pitanje da li su se medjusobni odnosi stranaka toliko poremetili da je njihov zajednički život postao nesnošljiv.

Sudovi su, a nakon što su u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdili da je medjusobni odnos stranaka poremećen do stupnja nesnošljivosti, osnovano usvojili zahtjev tužitelja. Pitanje krivnje za ovakve posljedice medjusobnih odnosa je irelevantno uz utvrdjenje suda da na strani sunosioca stanarskog prava nema zloupotrebe tog prava. U odnosu na navode revidenta istaći je da je za zahtjev za iseljenje suglasno odredbi iz čl. 68. ZSO bitno postojanje "nesnošljivih odnosa" dok intenzitet te nesnošljivosti nema značaja za osnovanost postavljenog zahtjeva. Treba tužiteljima, prema stanovištu ovog revizijskog suda, omogućiti da stan koji su dobili na korištenje suglasno odredbama ZSO i propisima donesenim na temelju tog zakona, trajno i nesmetano koriste (čl. 3. st. 1. ZSO). Sudovi utvrdjuju da tužitelji "tužene izravno doživljavaju kao uzrok svojih zdravstvenih smetnji i životne ugroženosti" u ovom trenutku, a zbog svog zdravstvenog stanja trebaju uvjete i nesmetano korištenje stana. Naime, tužitelj M.P. je imao dva moždana udara (1984. i 1985. god.) a u IX. mjesecu 1991. g. doživio je infarkt, te je sigurno da se radi o osobi kojoj svako uzrujavanje i svaka stresna situacija može bito opasna po život. Tužiteljica M.V. je pak osoba čija je priroda takva da se ne može kontrolirati u odredjenim situacijama, njena narvoza se prenosi na sve ukućane, a zbog čega je i bila tretirana od strane neuropsihijatra u razdoblju od XI. mjeseca 1990. god. pa nadalje.

Stoga je valjano primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen zahtjev tužitelja, s obzirom da je kraj svega takvog stanja utvrdjeno da stranke ne razgovaraju i stanje nepod- nošljivih odnosa u cjelini.

Iz svega što je naprijed iznijeto proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženih valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 28. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.