Rev-249/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 249/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz O., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K. i B. R. iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2618/05 od 12. prosinca 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-606/05 od 29. kolovoza 2005., u sjednici održanoj dana 11. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 150.000,00 kn s kamatom od 3% od 01. ožujka 1999. do tužbe (07. travnja 2003.), a od 07. travnja 2003. sa zakonskom zateznom kamatom do isplate, te 985,00 kn javnobilježničkog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 1999. do isplate, te iznos od 17.950,75 kn troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2002. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 24.866,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane, te u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijane presude preinače na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

Suprotno tvrdnji tuženice nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), jer obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno suprotni niti proturječe stanju spisa tako da se pravilnost i zakonitost obiju odluka može ispitati.

Tuženica kroz označenu bitnu povredu prigovara činjeničnim utvrđenjima sudova suprotstavljajući ocjeni suda svoju ocjenu provedenih dokaza, a takav prigovor nije dopušteno isticati u revizijskoj fazi postupka na temelju čl. 385. Zakona o parničnom postupku.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Tužitelj temelji svoj zahtjev na odredbi čl. 98. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04).

Prema citiranoj odredbi st. 1. proizlazi da na mjestu gdje bi u zemljišnoknjižnom ulošku trebalo provesti upis odmah će se učiniti vidljivim (plomba) dan i vrijeme kada je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, te broj dnevnika zemljišnoknjižnih podnesaka pod kojima je zaprimljen (broj dnevnika). Plomba će se po službenoj dužnosti izbrisati kad se provede upis ili unese zabilježba odbijanja prijedloga za upis.

U st. 2. navedene odredbe određuje se da za štetu koja nastane primjenom pravila o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga zbog nepravodobnog unošenja plombe objektivno odgovara Republika Hrvatska.

Tuženica i u reviziji ponavlja, da se nisu ostvarile zakonske pretpostavke za primjenu gore navedenog propisa.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj s T. M. sklopio ugovor o zajmu u iznosu od 150.000,00 kn s rokom vraćanja 01. ožujka 1999. uz ugovorene kamate, te na temelju tog ugovora solemniziranog kod javnog bilježnika kao izvršnom ispravom Općinski sud u Osijeku zasnovao založno pravo na nekretnini u suvlasništvu M. T. u ½ dijela upisane u zk. ul. 632 k.o. E. i to kč.br. 169 u naravi kuća i dvor, površine 52 ari i 84 m[2] pod brojem Z-2230/99,

- da je tužitelj, a kako mu nije dug plaćen po dospjelosti pokrenuo ovršni postupak na predmetnoj nekretnini koji je bio zabilježen u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-9239/99 dana 29. studenog 1999.,

- da je ovaj postupak pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 20. lipnja 2002. broj Gž-1580/02 obustavljen jer je utvrđeno da nije pravodobno unesena plomba o prijedlogu Zanatsko-štedno kreditne zadruge O., kojeg je predala zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku 21. siječnja 1998. za upis prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem ugovora o osiguranja novčane tražbine,

- da je naknadno temeljem uredovnog izvještaja od dana 29. rujna 2000. izvršen upis prava vlasništva u korist Zanatsko-štedno kreditne zadruge iz O.,

- da je na taj način tužitelj onemogućen u naplati svog potraživanja prisilnim putem na ½ predmetne nekretnine koja je bila procijenjena u ovršnom postupku s iznosom od 193.551,68 kn prema elaboratu o procjeni nekretnina (list 66-76 spisa) u kojoj je sud izvršio uvid.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi su pravilno zaključili da zbog nepravodobnog unošenja plombe povrijeđeno je pravilo o zaštiti povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Naime, upravo uzdajući se u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga i načela prvenstvenog reda iz odredbe čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama tužitelj je savjesno i zakonito ustanovio i zaštitio učinivši javnom svoju tražbinu prema svima, upisom založnog prava (hipoteka) u zemljišnim knjigama.

Kako je upravo zbog nepravodobnog unošenja plombe (po ranijem prijedlogu za upis prava vlasništva Štedno-kreditne zadruge u O.) tužitelj onemogućen realizirati svoju tražbinu prodajom nekretnine u ovršnom postupku za štetu koja je nastala tužitelju objektivno odgovara Republika Hrvatska.

Pritom je neodlučna okolnost da je M. T. sklopila ugovor o zajmu za dug svoga sina M. T. i založila svoje nekretnine.

U odnosu na ponovljeni prigovor u reviziji da je tužitelj svoj dug mogao naplatiti temeljem "ovršne isprave na svim dopuštenim predmetima ovrhe" sud je, a upravo suprotno iznesenoj tvrdnji u reviziji provodio dokaze u tom pravcu u ponovljenom postupku, te prigovor ocijenio u svojoj odluci ustvrdivši da M. T. nema druge imovine i živi od 1.000,00 kn mirovine, a njezin sin M. T. nije izmirio dugovanje.

Sudovi su pravilno utvrdili da se šteta, koja je tužitelju nastala sastoji od visine tražbine koja je bila osigurana hipotekom i koju je procijenjena vrijednost nekretnine pokrivala, kao i stvarnim troškovima koje je tužitelj imao u svezi pokretanja ovršnog postupka koji se sastoji od javnobilježničkog troška od 985,00 kn, te troškova ovršnog postupka od 17.950,75 kn.

Naime, prema odredbi čl. 154. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO) za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom, a to je upravo slučaj iz konkretnog predmeta.

Stoga prema odredbi čl. 98. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama, a budući da su se ostvarile sve pretpostavke za odštetnu odgovornost tuženice ista je dužna naknaditi tužitelju štetu za koju temeljem citirane odredbe objektivno odgovara.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi iz revizije valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. travnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.