I Kr-5/2000-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-5/00-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 1. prosinca 1999. godine broj K-74/92 (Kv-840/99), u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. S.B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. ožujka 1995. godine broj Kž-1028/93 preinačena je u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Splitu od 7. lipnja 1993. godine broj K-74/92, kojom je S.B. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH i dr. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem, kao nove okolnosti ističe podatak u svezi pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, te zaključenje braka, kao i činjenicu da mu se u međuvremenu rodilo dijete.

U naknadnom podnesku od 25. veljače 2000. godine izravno dostavljenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske navodi da mu je 28. siječnja 2000. godine u prometnoj nezgodi poginuo brat I.B. o čemu dostavlja mrtvački sprovodbeni list.

Smatra da su izložene okolnosti nove i dovoljne da se njegov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne prihvati.

Sud prvog stupnja dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika prihvati, dok su prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske, negativni.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, sukladno odredbi čl. 414. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale, a koje su takove prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu kao nove okolnosti ističe pogoršanje zdravstvenog stanja prema medicinskoj dokumentaciji, zaključenje braka, rođenje djeteta, te naknadno i smrt brata.

Pritom treba reći da okolnost u svezi zdravstvenog stanja osuđenika nije nova okolnost jer je drugostupanjski sud tu okolnost cijenio prema podacima iz medicinske dokumentacije, a pogoršanje zdravstvenog stanja ne proizlazi prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u onoj mjeri kako to osuđenik želi prikazati nakon što je operativnim zahvatom sanirano stanje lumboišijalgije, zbog čega daljnje potrebe za liječenjem nema.

Od ostalih podataka, posebno onih na listu 122 spisa, proizlazi da je osuđenik doista za vrijeme izdržavanja kazne zatvora zaključio brak sa njemačkom državljankom S.G. 1999. godine.

No, prema potvrdi na listu broj 125 spisa od 26. listopada 1999. godine proizlazi nadalje da je S.G. u mjestu Lutherstad-Eisleben doista rodila 1999. godine kćer L.G. prema očevidniku broj 56/1999, ali u podacima o roditeljima ne spominje se ime osuđenika, a isto tako niti iz vjenčanog lista Matičnog ureda S. takav podatak ne proizlazi.

Uz navedeno treba reći da iz naknadnog priloga zahtjevu dostavljen je mrtvački sprovodni list za brata osuđenika I.B. iz kojeg je vidljivo da je on doista preminuo 28. siječnja 2000. godine, time iz podataka u spisu ne proizlazi da bi osuđenik živio u obitelji svojih roditelja.

Iz izloženog, dakle, proizlazi da su okolnosti o pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, kao i okolnost zaključenja braka, te smrt brata nove okolnosti ali nisu okolnosti takvog značaja da bi opravdavale primjenu instituta izvanrednog ublažavanja kazne, cijeneći pritom težinu djela, kao i kaznenu odgovornost osuđenika, dok okolnost da je osuđenik doista otac djeteta rođenog tada u izvanbračnoj vezi osuđenika i S.G. nije dokazana zbog čega naprijed izložene okolnosti sve da su i postojale u vrijeme donošenja presuda očito ne bi dovele do blaže osude.

Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 414., odlučeno je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 11. svibnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Katica Jelić, v.r.