Rev-2218/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2218/1999-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz D., zastupan po M. V., dipl. pravniku Povjereništva SSSH Karlovačke županije, Karlovac, Šebetićeva ulica br. 2/1, protiv tuženika A. d.d. K., zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku iz K., radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 7. travnja 1999. godine, br. Gž 237/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 14. siječnja 1999. godine, br. P 907/98, u sjednici održanoj 10. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 14. siječnja 1999. godine, br. P 907/98, kojom je suđeno:

"Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik A. d.d. K., dao tužitelju S. D. iz D., odlukom od 2. travnja 1998. godine, slijedom čega se poništavaju odluke tuženika A. d.d. K., br. 01-5-7/98 od 2. travnja 1998. godine i br. 01-5-7/98 od 23. travnja 1998. godine, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto skladištara, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i radnim sposobnostima, u roku od 8 dana."

Odlučeno je ujedno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom pobijane presude tužbeni zahtjev u cijelosti bude odbijen kao neosnovan, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, kojeg je tuženik, kao poslodavac dao tužitelju kao zaposleniku.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - nastavno: ZPP) na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tuženik, kao poslodavac, temeljem odredbe čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 - nastavno: ZR) otkazao je tužitelju ugovor o radu, zbog osobito važne činjenice odbijanja sklapanja ugovora o radu kod drugog poslodavca E. d.o.o. Odredba čl. 107. st. 1. ZR-a propisuju da poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

U konkretnom slučaju pokazuje se spornim, da li činjenica da je tužitelj na zahtjev tuženika odbio sporazumno raskinut ugovor o radu s tuženikom uz istodobno zaključivanje ugovora o radu s drugim poslodavcem, ima značaj "neke druge osobito važne činjenice" koja predstavlja opravdan razlog (uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka) da tuženik kao poslodavac tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu.

Suprotno stajalištu revidenta ovaj revizijski sud prihvaća kao pravilnu pravnu ocjenu nižestupanjskih sudova, da navedena činjenica - odbijanje tužitelja da sporazumno raskine ugovor o radu s tuženikom i zaključi ugovor o radu s drugim poslodavcem - nema značaj osobito važne činjenice koja bi, u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR-a, mogla opravdati izvanredni otkaz ugovora o radu, kojeg je tuženik kao poslodavac dao tužitelju.

Ukoliko više ne postoji radno mjesto na kojima je tužitelj radio kod tuženika (što tuženik tvrdi) a tuženik, kao poslodavac ne može tužitelja zaposliti na nekim drugim poslovima, onda to može biti razlogom za redoviti otkaz (čl. 106. st. 1. ZR) ukoliko za to postoje i ostale zakonom predviđene pretpostavke.

Razlozi zbog kojeg je zaposleniku moguće izvanredno otkazati ugovor o radu, u pravilu, su povezani s ponašanjem zaposlenika, odnosno njegovom osobom ili sposobnostima. Izvanredni otkaz, prema prosudbi ovoga suda, nije dopušten u konkretnom slučaju zbog poslovnih (gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih) razloga.

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je zato istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. studenog 1999.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.