I Kž-390/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 390/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Damira Kosa, Miroslava Šovanja i Hajrije Novoselec kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2011. broj K-199/10, u sjednici održanoj 25. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. N. G., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti u odnosu na sigurnosnu mjeru, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri te se opt. N. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4.c) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a temeljem čl. 76. KZ primjenjuje se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

II. U ostalom dijelu žalba opt. N. G. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. N. G. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine.

Na temelju čl. 76. KZ primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti sa trajanjem do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali ne dulje od tri godine.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga, koja će po pravomoćnosti presude biti uništena.

I Kž 390/11-4

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja N. S., odvjetnika iz Z., zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i donijeti presudu kojom se optužba odbija.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu optuženika odbiti. Državni odvjetnik sjednici nije nazočio, iako je o istoj uredno obaviješten (čl. 373. st. 2. ZKP-a).

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona jer se radi o presuđenoj stvari s obzirom da je osuđenik zbog posjedovanja opojne droge odnosno zbog prekršaja iz čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, već bio osuđen pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu.

Članak 4. Protokola broj 7 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda treba tumačiti na način, da se zabranjuje kazneni progon ili suđenje za drugo djelo ukoliko ono proizlazi iz „… istih činjenica ili činjenica koje su u biti iste …“. Premda se u konkretnom slučaju radi o istom događaju, u prekršajnom postupku nije bio ni činjenično ni pravno obuhvaćen aktivitet osuđenika (vaganje, prepakiranje i skrivanje droge) usmjeren na preprodaju na ilegalnom narko tržištu a što je ključno za postojanje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ. Aktivitet u cilju preprodaje droge na ilegalnom narko tržištu je konstitutivni element bića kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ što nije bilo obuhvaćeno u prekršajnom postupku jer to nadilazi okvire prekršajne odgovornosti. Karakter neprava opisan u čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga u odnosu na kazneno djelo propisano u čl. 173. st. 2. KZ u odlučnoj činjenici je različit. Zato se o presuđenoj stvari može raditi u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, koje je sankcionirano slično kao i kriminalno ponašanje regulirano Zakonom o suzbijanju zlouporabe opojnih droga. Kako je kaznenim djelom iz čl. 173. st. 2. KZ obuhvaćena bitno veća količina neprava od same radnje posjedovanja opojne droge, žalitelj nije u pravu kada tvrdi da se radi o presuđenoj stvari.

U pravu je optuženik kada tvrdi da mu je kazna prestrogo odmjerena.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te

I Kž 390/11-4

ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Odlučujući o kazni prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio njegovu neosuđivanost, relativnu mladost i smanjenu sposobnost shvaćanja značenja djela i mogućnost upravljanja postupcima tempore criminis, dok „… od otegotnih okolnosti nije utvrđeno ništa …“.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da navedene olakotne okolnosti povezane sa relativno manjom količinom opojne droge namijenjene prodaji i odsustvom otegotnih okolnosti, ukazuju na zaključak da postoje naročito izražene olakotne okolnosti uslijed kojih se, u konkretnom slučaju, može svrha kažnjavanja postići i blažom kaznom od propisane.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 56. KZ) o svrsi kažnjavanja (čl. 50. KZ) te o ublažavanju kazne (čl. 57. KZ) kaznom zatvora u trajanju dvije godine izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenog djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Upravo odmjerenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije.

Prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera sa svrhom uklanjanja uvjeta koji omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Sud prvog stupnja je, pravilno, utvrdio kako je optuženik počinio djelo u stanju smanjene ubrojivosti i kako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu ubuduće poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, uslijed čega je primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti. Kako ova sigurnosna mjera može trajati samo do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, pogrešno je prvostupanjski sud mjeru vezao uz kaznu zatvora u trajanju tri godine jer se radi o kazni ispod pet godina koliko mjera najdulje može trajati. Zato je ovaj sud povodom žalbe optuženika po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i u odnosu na sigurnosnu mjeru na način da je, sukladno zakonskoj odredbi, primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti na način da će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je primjenom čl. 390. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci.

I Kž 390/11-4

U Zagrebu, 25. listopada 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.