Rev-1473/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1473/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. - Z.D. iz R., B. …, koju zastupaju punomoćnici Z.F. iz R. i R.A., odvjetnik iz P., protiv tuženika Š.R. iz R., D. kbr. …, koga zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz L., radi naknade štete dovodjenjem nekretnina u prvobitno stanje i po protutužbi Š.R. iz R., D. kbr. …, protiv P.-Z.D. iz R., kao tužene, radi priznanja prava vlasništva nekretnina, rješavajući reviziju tužiteljice- protutužene P.-Z.D. izjavljenu protiv pravomoćn presude Okružnog suda u Puli od 16. siječnja 1992. pod posl. br. Gž 523/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Pazinu od 6. studenog 1989. pod posl. br. P 152/85, u sjednici održanoj dana 18. veljače 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice-protutužene P.-Z.D. izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 16. siječnja 1992. pod posl. br. Gž 523/91, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužiteljica-protutužena P.-Z.D. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) izjavila je reviziju protiv presude suda drugog stupnja kojom je potvrdjena pesuda prvostupanjskog suda koja glasi:

"I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

"Dužan je tuženik izvesti radove u objektu tužiteljice u P., ulica ... . ... . : izraditi kupatilo i WC, veličine 3,40 x 1,80 m, opločiti ga keramikom do visine od

Rev 1473/92

1,55m, sa ozidanom kadom veličine 1,70 m, bojlerom do 50 litara, umivaonikom širinae 70 cm, bideom i WC-školjkom, te sve priključiti na dovod tople i hladne vode, izvesti radove u dvije sobe s time da se postavi pod od lakiranog bukovog drveta - parketa veličine 3,40 x 2,20 m te 5,35 x 2,30 m kao i predsoblje dimenzije 1,50 x 4,20 m, te nadalje da izradi drveno stubiše koje vodi sa druge na treću etažu kao da izvede zasebna brojila za elektroinstalaciju i vodospremu, sve to u roku od 60 dana, a ukoliko to neže učiniti, ovlašćuje se tužiteljica da na trošak tuženika to izvede po trećoj osobi."

II. U s v a j a s e protutuženi zahtjev tuženika koji glasi:

Utvrdjuje se da je tužitelj Š.R. od A. iz R., D. kbr …, na temelju kupoprodajnog ugovora od 16. 04. 1984. godine kao i usmenim dodatkom tim ugovorom postao suvlasnik k. č. br. 5/2 zgr., sagredjen na zemljištu na k. č. br. 5/2 upisane u z. k. ul. br. 709 k. o. P., u 6/8 dijela, na način da je tuženoj P.Z.D. iz R., B. …, isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 3.000.000.- dinara pa je slijedom toga dužna tužena tužitelju priznati vlasništvo zgrade sagradjene na zemljištu k. č. br. 5/2 upisane u z. k. ul. br. 709 k. o. P. u 3/4 dijela kao i pravo korištenja u istom omjeru na k. č. br. 5/2 upisane u z. k. ul. br. 709 k. o. P., te izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime i u njegovo vlasništvo u roku od 15 dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po njenoj pravomoćnosti."

Reviziju koje je izjavljena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio tuženiku-protutužitelju Š.R. (u daljnjem tekstu: tuženiku) i nadležnom javnom tužitelju.

Tuženik je odgovarajući na reviziju tužiteljice osporio revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Javni tužitelj Hrvatske se o reviziji tužiteljice nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka koja bi bila od utjecaja za donošenje valjane i zakonite odluke u ponašanju prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Okolnost što na ročištu nije pristupio sudski vještak koji je za potrebe parnice dao svoj nalaz i mišljenje te okolnost što sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za izvodjenje dokaza vještačenjem po novom vještaku, nema značaj apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Naime, imenovani vještak, a nakon datog nalaza i mišljenja je dodatno, pismenim dodacima i objašnjenjima odgovorio na sve prigovore i pitanja koja su stranke istakle u parnici. Mišljenje sudskog vještaka je obrazloženo, izradjeno "stručno i u skladu s pravilnima struke" kako to ocjenjuje nižestupanjski sud te ga je sud pravilno koristio kao valjani dokazni osnov i pouzdan izvor sudske informacije (čl. 250. ZPP).

Istina da sud nije donio posebno rješenje o prijedlogu tužiteljice za izvodjenje dokaza novim vještačenjem, u kom dokaznom prijedlogu tužiteljica i nije ustrajala jer se na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, a na poseban upit sudskog vijeća izjasnila da nema "drugih dokaznih prijedloga" (str. 320 spisa)

Medjutim, kod valjano date ocjene izvedenog dokaza vještačenjem taj dokazni prijedlog tužiteljice se ukazao suvišnim i taj propust suda u donošenju posebnog rješenja kojim bi odlučio o prijedlogu tužiteljice koji je stavljen tokom parnice, nema značaj bitne povrede procesnih odredbi.

Nadalje obrazloženje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, koje se odnosi na pobijanje činjeničnih utvrdjenja ovaj revizijski sud nije ispitivao (čl. 385. st. 3. ZPP).

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Sud je u valjano provedenom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdio da je tuženik temeljem pismenog kupoprodajnog ugovora od 16. IV. 1984. te dodatnim usmenim dodacima tog ugovora postao vlasnik idealnih 6/8 dijela nekretnine označene kao k. č. br. 5/2 zgr., sagradjene na zemljištu na k. č. br. 5/2 upisane u z. u. br. 709 k. o. Pazin. Ponašajući se kao vlasnik tuženik je stupio u posjed cijele zgrade te bitno preuredio sporni objekt star preko 100 godina. Stoga razloga je sud valjano ocijenio da ponašanjem tuženika tužiteljica nije oštećena u svojim pravima na toj zgradi zbog čega bi po zahtjevu tužiteljice tuženik trebao dovesti objekt u stanje u kakvom je ono bilo prije njegovog angažiranja i preuredjenja samog objekta. Naime tuženik koji je postao vlasnik na utvrdjeni način i ponašao se kao vlasnik u suglasnosti sa tada izdanom i važećom gradjevnom dozvolom.

Iz izloženog dakle proizlazi da ni revizijski razlog pogrešne primjene materijanog prava nije ostvaren, a kako nisu ostvareni ni ostali razlozi zbog kojih je revizija izjavljena kao ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.