Legislator Case Law & Legislation
Rev-2256/1997-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal where claim value under 8,000 dinars bars review under Civil Procedure Law.

Case Number Rev-2256/1997-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible regarding claims under 8,000 dinars and rejected the remainder as unfounded. The lower courts ruled that plaintiff Z.L. and M.G. were owed interest on 80,000 and 100,000 dinars respectively, while defendant M.M. failed to pay her share of a car-sharing group debt by the deadline. The court held that Article 382 of the Civil Procedure Law bars appeals in monetary disputes where the disputed amount does not exceed the statutory threshold, and the appeal against the other claims lacked merit as facts were correctly established.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. ZPP; čl. 392. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 10. i 13. ZPP; čl. 385. st. 3. ZPP; Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima o novcu ako vrijednost predmeta ne prelazi 8.000 dinara; revizija se odbija kao neosnovana ako su činjenično utvrđenja ispravna.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Law Appeal inadmissibility Monetary threshold Joint ownership debt Interest calculation Fact finding review Supreme Court jurisdiction

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2256/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1/ Z. L. 2/ M. G. 3/ J. V. 4/ S. T. iz K., i 5/ L. K. oni od 1-4/ zastupani po punomoćniku M. R.-F., odvjetnici iz K., a ona pod 5/ po punomoćniku K. V., odvjetnici iz K., protiv tuženih: 1/ I. H. iz K., 2/ I. C. iz K., 3/ V. Č. iz K., 4/ O. Č. 5/ Z. B. 6/ M. B. iz D., 7/ K. Z. iz K., 8/ D. Š.

9/ M. S. iz K., 10/ Z. P. iz B., 11/ M. M. iz K., zastupane po punomoćniku S. P. iz G. G., 12/ I. N. iz M. B., 13/ L. M. iz K., 14/ K. K. iz L.,i 15/ Z. Č. iz K., radi isplate, rješavajući reviziju tužene M. M. izjavljenu protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. prosinca 1996. godine, br. Gž 1425/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 28. prosinca 1995. godine, br. P 909/92, u sjednici održanoj 21. veljače 2001. godine,

presudio i riješio je:

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena u dijelu kojim su pobijanom presudom pravomoćno prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja Z.L. i M.G. prema tuženici M.M.

II. U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene M.M. i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II i XII izreke kojom je suđeno:

"Tuženica M.M. iz K., dužna je:

- tužitelju Z.L. platiti kamatu na iznos od 80.000 HRD računajući od 9. do 16. lipnja 1992. godine,

- tužitelju M.G. platiti kamatu na iznos od 100.000 HRD, računajući od 9. do 16. lipnja 1992. godine,

- tužitelju S.T., platiti kamatu na iznos od 40.000 HRD računajući od 4. srpnja do 6. kolovoza 1992. godine,

- tužiteljici L.K. platiti iznos od 120.000,00 kn sa kamatom od 1. lipnja 1992. godine pa do potpune isplate.

Tuženica M.M. iz K., dužna je naknaditi parnični trošak:

- tužitelju Z.L. u iznosu od 1.571,43 kn,

- tužitelju M.G. u iznosu od 1.570,33 kn,

- tužitelju J.V. u iznosu od 1.570,33 kn,

- tužitelju S.T. u iznosu od 1.576,33 kn,

- tužiteljici L.K. u iznosu od 1.576,33 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužena M.M. izjavila je pravovremeno reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložila je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tužena obveže da im isplati određenu svotu, odnosno zakonsku zateznu kamatu za vrijeme od dospjele do uplaćene dužne svote, sve to iz osnova normiranog odredbom čl. 647. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su stranke bile članovi ortačke grupe i da su, sukladno dogovorenome, mjesečno uplaćivali svaki 1/24 dijela cijene koštanja putničkog automobila i da su za tako prikupljene novčane svote kupovali automobil za jednog člana grupe, prema redoslijedu utvrđenim ždrijebom, da je iz objektivnih razloga (ratna događanja) grupa prestala postojati, da su 14 članova grupe, među kojima je i tužena M.M., na navedeni način dobila automobil, a tužitelji zbog toga što je ta grupa prestala postojati nisu dobili automobil,

- da su članovi ortačke grupe, nakon njenog prestanka, dana 19. ožujka 1992. godine dogovorno zaključili da članovi grupe koji su već na navedeni način dobili automobil, uplate za ostale članove grupe određene novčane svote do 31. svibnja 1992. godine,

- da su neki članovi grupe na vrijeme uplatili svoje svote sukladno zaključku od 19. ožujka 1992. godine, neki sa zakašnjenjem, dok tužena M.M. nije na vrijeme i u cijelosti podmirila svoju obvezu u iznosima navedenima u izreci.

Kraj izloženih utvrđenja nižestupanjski sudovi su obvezali tuženu M.M. da tuženima isplati novčane svote, kako je uvodno navedeno.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), koja je bila u primjeni u odnosno vrijeme, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 8.000 ondašnjih dinara, odnosno 8.000 HRD.

Pravomoćno prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja Z.L. i M.G. ne prelaze iznose od 8.000 HRD, pa revizija, kojom se pobija taj dio presude, nije dopuštena.

Rješeno je zato kao pod I. izreke (čl. 392. ZPP).

U ostalom dijelu revizija nije osnovana iz razloga koji se niže navode.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, revidentica, u biti, prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga revizija nije dopuštena (čl. 385. st. 3. ZPP).

Naime, zaključak da revidentica nije u cijelosti podmirila svoju obvezu sukladno dogovoru od 19. ožujka 1992. godine, nižestupanjski sudovi su utemeljili na iskazu tuženika I.C., koji je vodio evidenciju uplata i isplata, te na navodu same revidentice, koja je u odgovoru na tužbu (list 12/2), među ostalim, izjavila: "Ja znam da sam u obvezi isplatiti navedeni iznos, samo nemam sredstava." Revidentica se tek u reviziji poziva na priznanice iz kojih bi navodno proizlazilo da je ona podmirila svoju obvezu, ali, kako je rečeno, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz svega izloženog slijedi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 647. ZOO), kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja S.T. i L.K.

Presuđeno je zato kao u izreci pod II. čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.