Croatian Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection due to nine-year civil proceedings delay.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the County Court to decide on a reasonable time trial claim within two months and awarded compensation to the plaintiffs. The court found that a civil lawsuit filed in 1991, which concluded in 2005, violated the constitutional right to a trial within a reasonable time due to a nine-year duration. Although the plaintiffs contributed to delays, the court ruled the proceedings were excessively long and lacked economic efficiency, justifying the compensation under the Law on Courts.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 1. ZS; čl. 28. st. 1. i 2. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time when the competent court fails to decide within a reasonable period, entitling them to appropriate compensation if the delay is unjustified despite procedural contributions.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 434/07-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari prvopredlagatelja V. C. i drugopredlagateljice J. C., oboje iz J., koje zastupaju punomoćnici A. L. i N. J., odvjetnici iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 20. ožujka 2006., dana 28. rujna 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-2512/06 u roku od 2 (dva) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku:
- prvopredlagatelju V. C. u iznosu od 11.500,00 kn
(jedanaesttisućapetsto kuna),
- drugopredlagateljici J. C. u iznosu od 11.500,00 kn
(jedanaesttisućapetsto kuna).
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelji su 20. ožujka 2006. podnijeli Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) koji je Županijski sud u Zagrebu ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom sudu. Predlagatelji u zahtjevu navode da im je dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1928/00.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1928/00 i očitovanja Općinskog suda u Zagreba od 2. lipnja 2006. utvrdio slijedeće odlučne činjenice.
Predlagatelji su 3. svibnja 1991. podnijeli tužbu protiv prvotuženika Z. T. d.d. S., drugotuženika Z. T.1 d.d. S., i trećetuženika C. o. d.d. filijala Z., radi naknade štete.
Do 6. studenog 1997. tuženici su dali odgovor na tužbu, održano je 5 ročišta, provedeno je medicinsko vještačenje i dopunsko vještačenje, saslušan je prometni vještak radi utvrđenja visine materijalne štete, te je 19. rujna 1994. donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i djelomično odbijen. Protiv navedene presude tužitelj, prvotuženik i trećetuženik su podnijeli žalbe, povodom koje je spis dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu.
Županijski sud u Zagrebu je 17. prosinca 1997. vratio spis prvostupanjskom sudu jer žalba tužitelja nije dostavljena tuženicima na odgovor. Nakon što je žalba dostavljena tuženicima na odgovor spis je ponovno upućen Županijskom sudu u Zagrebu 26. siječnja 1998.
Dana 10. veljače 1998. Županijski sud je ponovno vratio spis prvostupanjskom sudu jer spisu nisu bile priložene dostavnice o primitku žalbe tužitelja za prvotuženika i trećetuženika.
Dana 27. ožujka 1998. prvostupanjski sud je ponovno dostavio spis Županijskom sudu u Zagrebu.
Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-3098/98, od 8. veljače 2000. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje.
Dostava drugostupanjskog rješenja prvotuženiku i drugotuženiku je izvršena diplomatskim putem, a nakon što su isti primili drugostupanjsko rješenje zakazano je ročište za 18. siječnja 2001. Na tom ročištu je riješeno da će se pozvati prvotuženik i trećetuženik da dostave u spis dokaze o izvršenim isplatama.
Na ročištu 19. srpnja 2001. tužitelju je dodijeljen rok od 60 dana da prevede na slovenski jezik drugostupanjsku presudu i dopis drugotuženiku.
Dopisom od 18. veljače 2002. sud je pozvao punomoćnika tužitelja da postupi sukladno raspravnom rješenju sa ročišta od 19. srpnja 2001.
Tužitelji su podneskom od 14. ožujka 2002. postupili sukladno raspravnom rješenju suda od 19. srpnja 2001.
Na ročištu 5. ožujka 2003. tužitelj je predložio da se provede aktuarsko vještačenje. To ročište je odgođeno zbog neuredne dostave za prvotuženika.
Rješenjem suda od 28. travnja 2003. određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a nalaz i mišljenje vještaka je dostavljeno u spis 9. rujna 2003.
Na ročište 17. rujna 2003. nije pristupio uredno pozvani prvotuženik dok je tužitelj predložio razdvajanje postupka u odnosu na trećetužiteljicu. Na suglasan prijedlog stranaka ročište je odgođeno radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, te im je za to dodijeljen rok od 15 dana.
Tužitelji su se podneskom od 30. ožujka 2004. očitovali na nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročištu 9. prosinca 2004. prvotuženik je pozvan da dostavi u spis podatke o izvršenim isplatama.
Podneskom od 16. prosinca 2004. tužitelji su specificirali tužbeni zahtjev. Na ročištu 29. prosinca 2004. stranke su ponovno zatražile rok radi očitovanja na svu novoprimljenu dokumentaciju i predložile dopunsko saslušanje liječnika vještaka, koji prijedlog je prihvaćen.
Na ročištu 18. ožujka 2005. proveden je dokaz saslušanjem stranaka, te je riješeno da će se na slijedeće ročište ponovno pozvati liječnici vještaci, te vještak za financije.
Na ročištu 1. srpnja 2005. saslušani su vještaci, a tužitelju je dodijeljen rok od 30 dana radi očitovanja na dopunske nalaze vještaka.
Na ročištu 1. rujna 2005. glavna rasprava je zaključena, te je 15. rujna 2005. donesena i objavljena presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i djelomično odbijen. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli i tužitelji i tuženici, te je spis dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o podnesenim žalbama.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, iako je tužba podnesena 3. svibnja 1991., kao pravno relevantno razdoblje uzima se razdoblje od 6. studenog 1997., budući je dana 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02). Iz navedenog proizlazi da se radi o pravno relevantnom razdoblju koje počinje teći od 6. studenog 1997. i traje do 28. rujna 2007., pa se radi o razdoblju od 9 (devet) godina, 10 (deset) mjeseci i 22 (dvadesetdva) dana.
Prema ocjeni ovog suda, duljina trajanja predmetnog parničnog postupka ukazuje na to da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01-pročišćeni tekst, 55/01- ispravak), posebno imajući u vidu da prvostupanjski postupak nije vođen sukladno načelu ekonomičnosti i koncentracije glavne rasprave, te da je žalbi protiv presude od 19. rujna 1994. odlučeno tek 8. veljače 2000.
Predlagatelji, kao tužitelji, su doprinijeli duljini trajanja predmetnog postupka, jer nisu pravovremeno, u dodijeljenim im rokovima, postupali sukladno raspravnim rješenjima suda.
Prema ocjeni ovog suda radi se o složenom sudskom predmetu u kojem je trebalo provesti više različitih vještačenja, te provesti opsežan dokazni postupak zbog više istaknutih prigovora tuženika.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. rujna 2007.
SUTKINJA:
Katarina Buljan, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.