Rev-1555/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1555/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište J. J. S. Studentski centar iz O., zastupanog po punomoćniku J. F., odvjetniku u O., protiv tuženika M. P. iz O., zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-844/2013-2 od 6. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1062/2011-12 od 20. prosinca 2012., u sjednici održanoj 9. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu u kojem se pobija presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-844/2013-2 od 6. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1062/2011-12 od 20. prosinca 2012. u toč. I. izreke kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos glavnice duga od 417.260,97 kn koje teku od 30. travnja 1999.

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-844/2013-2 od 6. ožujka 2014. i presuda Općinskog suda u Osijeku P-1062/2011-12 od 20. prosinca 2012. u dijelu u kojem je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je u toč. II. naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 482.618,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose te kojim je u toč. III. naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 155.005,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos glavnog duga od 417.260,97 kn koje teku od 30. travnja 1999. godine pa sve do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova naknade štete isplati iznos od 482.618,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 155.005,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje prekida postupka u predmetu broj P-1436/08 pred Općinskim sudom u Osijeku, dok nadležni sud ne odluči o zahtjevu tuženika za obnovu kaznenog postupka u predmetu broj K-1215/05.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje u cijelosti, a ujedno je određeno da tužitelju ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 417.260,97 kn, a koji iznos je tužitelju dosuđen kao imovinskopravni zahtjev pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-445/07-6 od 6. srpnja 2017., dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva sa zahtjevom za zakonske zatezne kamate tužitelj upućen na parnicu. Predmet spora je i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 482.618,48 kn na ime naknade štete koja se sastoji u troškovima isplaćenim odvjetnicima koji su zastupali tužitelja u sudskim postupcima, a u svezi potraživanja G. b. d.d. prema tužitelju zbog postupanja tuženika.

Tuženik u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka te navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP te da mu tijekom prvostupanjskog postupka nije prihvaćen niti jedan dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ili pribavljanjem isprava koje se odnose na to da je tužitelj u cijelosti namiren u svezi potraživanja koje se odnosi na naplaćeni akceptni nalog od strane G. b., da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer je prvostupanjski sud proveo vještačenje, a nije obrazložio zašto je uopće određeno vještačenje i zašto se ne prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Tuženik također ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 5. i čl. 7. st. 2. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije mogao temeljiti svoju odluku na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, pa tako tuženik se nije mogao očitovati na izmijenjeni podnesak tužitelja koji mu je uručen tek na ročištu za glavnu raspravu 11. prosinca 2012. Na kraju, tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno izreka presuda proturječi obrazloženju te nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti su nejasni i proturječni izvedenim dokazima.

Suprotno navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 12. ZPP-a, a isto tako niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 5. i čl. 7. st. 2. ZPP-a. Naime, u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud nije dužan izvesti sve dokaze predložene od strane stranaka, već samo one koji su važni za utvrđenje odlučnih činjenica. Stoga činjenica što je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za saslušanjem određenih svjedoka ili pribavljanjem određenih isprava, a u vezi toga je li tužitelj namiren u svom potraživanju od strane Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, nije od značaja ako se na temelju drugih dokaza moglo utvrditi da postoji potraživanje tužitelja i da mu na isto potraživanje pripada zakonska zatezna kamata. U ovom postupku već temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-445/07-6 od 6. srpnja 2007. se mogu utvrditi odlučne činjenice.

Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a jer određivanje i provođenje vještačenja od strane suda ne znači da se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva i počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Također, nije osnovan niti revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 5. i čl. 7. ZPP-a jer se tuženik u cijelosti mogao očitovati o postavljenim tužbenim zahtjevima, jer je konačno postavljen tužbeni zahtjev glede traženja zakonske zatezne kamate prvotno predstavljao eventualni tužbeni zahtjev, a u podnesku od 4. prosinca 2012. je isti postavljen kao glavni zahtjev. Nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na potraživanje tužitelja na ime zakonske zatezne kamate na iznos od 417.260,97 kn jer obje nižestupanjske presude sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama u vezi tog zahtjeva, nema proturječnosti između izreke presuda i obrazloženja te se obje nižestupanjske presude u odnosu na taj zahtjev mogu valjano ispitati.

Međutim, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati na ime naknade štete iznos od 482.618,48 kn. Naime, u pravu je tuženik kada navodi da u odnosu na taj dio prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da se taj dio prvostupanjske, a time i drugostupanjske presude, ne može valjano ispitati. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete od 482.618,48 kn, a koja šteta se sastoji u plaćenim troškovima zastupanja od strane odvjetnika u sudskim postupcima koje je tužitelj vodio u svrhu zaštite svojih prava u odnosu na potraživanja G. b. d.d. temeljem aktiviranih akceptnih naloga, a sve temeljem postupanja tuženika kao odgovorne osobe za što je i pravomoćno kazneno osuđen zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Međutim, nigdje u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi ne navode se razlozi zašto su osnovani računi odvjetnika iskazani za zastupanja u navedenim iznosima niti postoji obrazloženje da li su ti troškovi bili opravdani i do koje visine. Nižestupanjski sudovi su jednostavno prihvatili izdane račune od strane odvjetnika bez provjeravanja na koje se točno zastupanje i o kojim točno sudskim postupcima radi i da li su svi ti troškovi opravdani na što pravilno ukazuje revident u reviziji gdje između ostalog spominje i neke postupke koji su se odnosili na radne sporove pred Općinskim sudom u Osijeku. Stoga u tom dijelu obje nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama niti se mogu valjano ispitati u svezi potraživanja tužitelja na ime naknade štete od 482.618,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od učinjenih isplata tužitelja odvjetnicima koji su vršili zastupanje.

Obzirom na navedeno, valjalo je prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke ukinuti nižestupanjske presude u tom dijelu temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka te i u tom dijelu vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

U postupku je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku K-1215/05-40 od 12. veljače 2007. tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela vezanog za zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju te je tužitelju dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 427.260,97 kn, a u odnosu na zakonske zatezne kamate tužitelj je upućen protiv tuženika u parnicu,

- da je G. b. 30. travnja 1999. poslala na naplatu akceptni nalog po kojemu je na teret tužitelja naplatila iznos od 427.260,97 kn, a što je bilo i predmet navedenog kaznenog postupka,

- da je tuženik platio iznos od 10.000,00 kn 18. studenog 2009., slijedom čega tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od 30. rujna 1999. na iznos od 417.260,97 kn. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik dužan naknaditi zakonsku zateznu kamatu tužitelju od dana kada je akceptni nalog došao na naplatu i od dana kada su sredstva plaćena G. b. d.d. Pri tome sudovi polaze od toga da je tuženik pravomoćno osuđen zbog izdavanja spornog akceptnog naloga te je slijedom toga osim glavnice dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu na taj iznos. Tuženik u reviziji smatra da nije dužan uopće platiti niti iznos glavnice, a slijedom toga niti iznos zatražene zakonske zatezne kamate iz razloga što je došlo do sklapanja Ugovora o ustupu tražbine od 31. svibnja 2007. sklopljenog između G. b. d.d. u stečaju i Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka te tužitelja upravo u svezi spornog potraživanja. Tuženik tvrdi da je Državna agencija preuzela dug prema tužitelju te da isti nije u obvezi ništa naknaditi tužitelju jer njegovo potraživanje ne postoji.

Suprotno navedenom, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova u vezi obveze tuženika da naknadi tužitelju, osim preostale glavnice i zakonsku zateznu kamatu od dana kada su sporna sredstva tužitelja prebačena temeljem akceptnog naloga G. b. d.d. O. Potraživanje tužitelja je utvrđeno pravomoćnom presudom kaznenog suda i tuženik je u obvezi prema toj presudi naknaditi dosuđeni imovinskopravni zahtjev, a isto tako i zakonsku zateznu kamatu od dana kada su novčana sredstva temeljem izdanog akceptnog naloga prebačena sa računa tužitelja na račun vjerovnika. Taj datum je bio 30.- tog travnja 1999. što je utvrđeno u postupku te je tuženik temeljem odredbe čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 91/96) u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu. Pri tome treba navesti da nije od značaja za odluku o ovom sporu da li je došlo do Ugovora sklopljenog između G. b. d.d. u stečaju, Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka te tužitelja jer je potraživanje tužitelja prema tuženiku utvrđeno pravomoćnom kaznenom presudom, tuženiku je naloženo plaćanje iznosa glavnice kao imovinskopravni zahtjev, a samo je u odnosu na zakonsku zateznu kamatu Kazneni sud odlučio da tužitelj to pravo ostvaruje u parnici. Eventualni Ugovor koji bi bio sklopljen u postupku sanacije G. b. d.d. nije od nikakvog utjecaja na potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime zakonske zatezne kamate. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na taj dio zahtjeva tužitelja.

Obzirom na navedeno, valjalo je reviziju tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 9. srpnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Gordana Jalšovečki, v.r.