Gzz-24/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 24/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. i N.A., oboje iz G.P., koje zastupa B.H., odvjetnik u G.P., protiv tuženice Općine Grubišno Polje, koju zastupa ZJP za općine Daruvar i Grubišno Polje M.B. iz D., radi činidbe, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 15. ožujka 1995. br. Gt-103/95, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 12. siječnja 1995. br. Gž-2123/94 i međupresude Općinskog suda u Grubišnom Polju od 2. studena 1994. br. P-23/94, u sjednici održanoj dana 22. studena 1995.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 12. siječnja 1995. br. Gž-2123/94 i međupresuda Općinskog suda u Grubišnom Polju od 2. studena 1994. br. P- 23/94 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Međupresudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica zaključiti s tužiteljima ugovor o kupoprodaji stana, na kojem tužitelji imaju stanarsko pravo, jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti ta međupresuda.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugoga stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede Zakona o stambenim odnosima (čl. 61. st. 1. i čl. 62.) i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (čl. 10.).

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra, budući da je presudama sudova nižega stupnja udovoljeno zahtjevu tužitelja i tuženik kao vlasnik stana obvezan da s njima kao stanarima zaključuje ugovor o prodaji stana, iako tužitelji u istom mjestu imaju useljivu kuću u svojem vlasništvu, da su time povrijeđene odredbe čl. 61. st. 1. i čl. 62. Zakona o stambenim odnosima kao i čl. 10. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti predlaže da ovaj sud zahtjev prihvati, preinači pobijanu presudu tako da zahtjev tužitelja odbije odnosno da ukine presudu suda drugoga stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za zaštitu zakonitosti sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. u svezi sa čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP na odgovor tužiteljima.

U odgovoru na zahtjev tužitelji poriču navode zahtjeva i predlažu da ovaj sud zahtjev ne prihvati.

Zahtjev je osnovan.

Po odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (pročišćeni tekst "Narodne novine", br. 43/92), svaki nositelj stanarskog prava (u daljnjem tekstu: stanar) može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom, odnosno vlasniku, koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljnjem tekstu: prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.

Po prihvaćenoj sudskoj praksi međutim, nositelj prava raspolaganja stanom odnosno vlasnik nije dužan kao prodavatelj prodati stan stanaru čije je stanarsko pravo u vrijeme isticanja zahtjeva za kupnju stana bilo sporno.

U konkretnom slučaju tuženik kao davatelj stana na korištenje je u postupku pred sudom prvoga stupnja isticao, što je ponovio i u žalbi da tužitelji imaju useljivu kuću u istom mjestu, pa da su stoga bili dužni postupiti po odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o stambenim odnosima, o prije navedenoj činjenici obavijesiti stambeni organ, te u roku od 30 dana zajedno sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću, a sporni stan slobodan od osoba i stvari predati njemu.

Budući da tužitelji nisu postupili na prije opisani način stambeni organ je donio rješenje po odredbi čl. 62. Zakona o stambenim odnosima o ispražnjenju stana i odredio rok za iseljenje.

Iz te činjenice moglo bi se zaključiti da je stanarsko pravo tužitelja u vrijeme podnošenja zahtjeva za prodaju stana bilo sporno, koju činjenicu do sada sudovi nisu utvrdili.

Stoga je povrijeđeno materijalno pravo, pa je zato prihvaćen zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika, kao osnovan, ukinute su presude obaju sudova nižega stupnja (čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP) i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku taj sud će utvrditi da li su postojali razlozi za iseljenje iz stana tužitelja u vrijeme podnošenja zahtjeva za prodaju stana, pa će nakon toga o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

Iz tih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 22. studena 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.