Revr-783/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 783/14-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. Z. d.o.o. iz V. G., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 1780/11-2 od 15. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6431/04-56 od 3. svibnja 2011., u sjednici održanoj 5. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1780/11-2 od 15. listopada 2013. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu sklopljenog 1. siječnja 2002., a koji otkaz je uslijedio odlukom tuženika broj ... od dana 3. veljače 2004. potvrđenim drugostupanjskim tuženikovim aktom broj ..., ... od 3. veljače 2004., da se umjesto povratka na rad određuje sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude, da je tuženik dužan tužitelju isplatiti odštetu u iznosu od 171.458,16 kn sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate kao i isplatiti naknadu plaće u iznosu od 1,155.443,73 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u izreci od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Ovaj sud sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

Osnovan je tužiteljev prigovor postojanja bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer se i po stavu ovog revizijskog suda pobijana presuda ne može valjano ispitati zbog nerazumljivosti, a dijelom i proturječnosti bitnih razloga kojima sud drugog stupnja nastoji argumentirati dopuštenost spornog izvanrednog otkaza od 3. veljače 2004., citiranog u izreci presude suda prvog stupnja, danog tužitelju kao i njegovu opravdanost u odnosu na razlog otkazivanja („osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa“).

Taj je otkaz, kako se u njemu navodi, utemeljen na zaključku o počinjenju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koja bi se sastojala u „korištenju radnog mjesta za pribavljanje osobne koristi i koristi za druge pravne i fizičke osobe, sve za vrijeme radnog vremena“ odnosno, „povredom zakonske zabrane utakmice, sklapanjem bez odobrenja poslodavca, za svoj i tuđi račun, poslova iz djelatnosti koju obavlja poslodavac“.

Pravilno se u reviziji ističe da sud u bitnom očito uopće ne prihvaća temeljne poslodavčeve razloge za otkaz ugovora o radu koji su osim toga u otkazu izričito navedeni i to:

- da je tužitelj posredovao za konkurentsko društvo „A. P.“ d.o.o.,

- da je novo vozilo u vlasništvu društva „A. P.“ d.o.o. posredovanjem tužitelja prodano tuženikovom klijentu M. P. koji je tuženiku prethodno prodao svoje staro vozilo,

- da je tužitelj osobno potvrdio nalaz poslodavčeve interne kontrole prema kojem je on na svom radnom mjestu obavljao posredovanje u prodaji vozila za račun društva „A. P.“ d.o.o.,

- da je nemogućnost nastavka radnog odnosa kao konstitutivnog bitnog uvjeta dopuštenosti izvanrednog otkazivanja ugovora o radu ostvaren time što je sam radnik naveo da je bilo „više takvih slučajeva“ nedopuštene prodaje.

Kraj činjenice da pobijana presuda suda drugog stupnja, za razliku od presude suda prvog stupnja, ne prihvaća točnost i opravdanost niti jednog od gore navedenih razloga poslodavca zbog kojih on (poslodavac) zaključuje da se radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, a osobito ne prihvaća poslodavčevo argumentiranje izvanrednog karaktera predmetnog otkaza jer tužitelj nije priznao kako se u otkazu navodi postojanje „više takvih slučajeva posredovanja“, po ocjeni ovog suda opravdano tužitelj prigovora da je sud drugog stupnja ocjenjivao dopuštenost otkaza u smislu njegove opravdanosti posve izvan konteksta bitnog otkaznog sadržaja, odnosno suprotno onim okolnostima i razlozima koji su u otkazu navedeni i kojima se tuženi poslodavac rukovodio pri otkazivanju ugovora o radu.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a postoji zato što sud ne može ocijeniti da je otkazni razlog opravdan na osnovi vlastite prosudbe i tumačenja činjeničnog stanja koje je suprotno činjeničnim okolnostima i razlozima koje u otkazu kao jednostranom aktu jedne od ugovornih strana, iznosi sam poslodavac i time razlozima opravdava sporan otkaz ugovora o radu.

Sud drugog stupnja naime, obrazlaže da je neovisno što nije riječ o vozilu društva „A. P.“ d.o.o. i što se radilo o jednom „slučaju“ tužiteljevom ponudom i njezinim ostvarenjem makar i s prijateljskom pobudom došlo do izravnog konkuriranja poslodavcu u njegovoj djelatnosti što predstavlja povredu zakonske zabrane utakmice.

Za razliku od sadržaja Otkaza i navoda poslodavca o razlozima zbog kojih koristi institut izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, a ne redovnog otkaza, sud takvo postupanje poslodavca (izvanredno otkazivanje) opravdava činjenicom gubitka minimalnog povjerenja poslodavca u radnika. Kada je uz to, bitni žalbeni prigovor tužitelja da se radilo o jednom posve izoliranom slučaju prodaje prijateljski bliskoj osobi bez motiva ostvarivanja dobiti i bez namjere ponavljanja, otkonjen na osnovi isprave označene u pobijanoj presudi kao „priležeća punomoć“ kojom je bivši vlasnik ovlastio tužitelja za vožnju i prodaju, a da takve isprave „punomoći“ uopće nema u spisu na što tužitelj izričito upire, onda se zaključak o postojanju apsolutno bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ukazuje posve opravdanim i utemeljenim.

Stoga je pobijanu presudu suda drugog stupnja valjalo ukinuti slijedom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a i vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Pri ponovnom odlučivanju sud će u cilju zakonitosti i pravilnosti presuđivanja, svoju ocjenu o opravdanosti otkaza temeljiti na ocjeni postojanja ili nepostojanja svih okolnosti koje sam poslodavac navodi kao odlučne u sadržaju otkaza u kojem je očito težište na radnikovom ponavljajućem poduzimanju aktivnosti kojima konkurira poslodavcu s ciljem pribavljanja koristi sebi ili drugima, odnosno i na jednom takvom slučaju ako iz konteksta njegova odvijanja izvan razumne sumnje proizlazi da radnik djeluje s namjerom da se obrtimice bavi posredovanjem u prodaji vozila kao redovnom ili učestalom svojom aktivnošću.

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.