I Kž-289/2009-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 289/09-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, mr. sc. Marijana Svedrovića i Dražena Tripala kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 05. veljače 2009. broj K-127/08, u sjednici održanoj dana 17. rujna 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i zamjenika branitelja optuženika D. C., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. K. Ž. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. Krešimir Živković zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07; u nastavku: KZ) i na temelji istog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 4. toč. d) KZ osuđen je na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora od 18. travnja 2008. do 13. svibnja 2008.

Na temelju čl. 80. KZ izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, opojne droge hašiš, gljive vrste roda psilocybe te vage, kako je pobliže naznačeno u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 289/09-6

Protiv te presude žali se optuženik putem branitelja V. M., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijeste optuženik i branitelj.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je mišljenju predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Postupajući prema čl. 374. st. 1. ZKP, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i zamjenika branitelja optuženika D. C., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti uredno izviještenog optuženika (čl. 374. st. 4. ZKP).

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije našao da su ostvarene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, time niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire optuženik.

Neosnovano optuženik tvrdi da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 18. travnja 2008., jer da je rezultat nezakonite pretrage optuženika. Žalitelj smatra da svjedoci, policijski djelatnici, svojim iskazima nisu dali siguran i pouzdan odgovor o odvođenju optuženika u obližnju kućnu vežu pa nedostatak dokaza da je policijska radnja izvršena zakonito čini upitnim i zakonitost potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koju je trebalo, kao nezakoniti dokaz, izdvojiti iz spisa.

Protivno stavu žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi pravilnim zaključak iz pobijane presude da osporavana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta nije nezakonit dokaz, niti je rezultat nezakonito provedene pretrage optuženika kako se pokušava prikazati žalbenim prigovorima. Premda je optuženik tijekom glavne rasprave prigovarao iskazu svjedoka, policijskog djelatnika J. P., tvrdeći da ga je ovaj pretražio u obližnjoj kućnoj veži, spomenuti je svjedok ustrajan u tvrdnji da je optuženik dragovoljno izručio terećenu opojnu drogu koju je držao skrivenu u čarapama, a nakon što je prethodno svjedok J. P. obavio pregled opipavanjem optuženika površinski preko odjeće, dakle bez izvođenja radnje pretrage osobe. S obzirom da je i optuženik pri prvom ispitivanju u istražnom postupku naveo da je dragovoljno izručio terećenu opojnu drogu, to s pravom prvostupanjski sud naknadni optuženikov otklon u obrani, kada tvrdi da ga je policija nezakonito pretražila, cijeni pokušajem umanjenja odgovornosti i osnovano zaključuje da je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta zakoniti dokaz. Stoga je neosnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP.

I Kž 289/09-6

Optuženik nije u pravu kada se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud savjesnom i sveobuhvatnom ocjenom dokaza izvedenih na glavnoj raspravi opravdano zaključio da je odgovoran za djelatnost opisanu u izreci pobijane presude, odnosno da je terećena opojna droga bila namijenjena daljnjoj prodaji. Budući da su razlozi o utvrđenju odlučnih činjenica iscrpni, logični i stoga uvjerljivi, u cijelosti ih prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

Žalbena je teza da su okolnosti na kojima prvostupanjski sud temelji zaključak o namjeri prodaje terećene droge tek indiciji, a kako je optuženik priznao da je povremeni konzument droge, što potvrđuje i psihijatrijsko vještačenje, da je, u nedostatku ostalih dokaza, trebalo zaključiti o učinu kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ pa se posredno i posljedično upire i na povredu kaznenog zakona.

Žalbeni navodi optuženika predstavljaju u stvari ponavljanje one obrane koju je iznio na glavnoj raspravi, a koju prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio konfrontirajući je sa ostalim dokazima, iskazima policijskih djelatnika o načinu njihova postupanja te nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra dr. D. Z. o pretpostavljenim mogućim količinama konzumiranja opojne droge.

Uz razloge iz pobijane presude, a to je način pakiranja, veća količina droge, pronađene vage za mjerenje malih masa na kojima je utvrđena prisutnost THC-a, poglavito činjenica da je optuženik izvan doma zatečen sa znatnom količinom skrivene droge u obje čarape, bez dvojbe ukazuju na zaključak da je optuženik opojnu drogu prethodno držao u stanu, a potom i prenosio radi daljnje prodaje. Naime, treba podsjetiti da je još prilikom ispitivanja u istražnom postupku optuženik opisao da je prethodno kupio oko 200 grama opojne droge hašiš u pločama što je sam prepakirao „radi funkcionalnosti“. U kontekstu optuženikova iskaza o prepakiravanju hašiša radi funkcionalnosti znakovita je činjenica da je pretragom stana pronađeno, uz osušene gljive, u jednom pakiranju tri grumena ukupne težine 3,87 grama, a potom još i dva grumena ukupne težine 146,60 grama hašiša, da je kritične večeri optuženik napustio stan noseći u dvije čarape dva paketića hašiša različite težine, 4,65 grama i 48,08 grama, te je istražnom sucu naveo da ne zna objasniti zašto je kod sebe imao spomenuta dva paketića različite težine hašiša, a da ih sigurno ne bi istu večer konzumirao. Nadalje, vještak psihijatar dr. D. Z. zaključuje da optuženik nije ovisnik već samo povremeni konzument droge i navodi da ukoliko se droga hašiš povremeno konzumira u prigodama na zabavama i kroz cijeli vikend tada sveukupna gruba procjena gornje granice konzumacije ne bi prelazila šest grama hašiša, što potire obranu optuženika o konzumiranju gotovo četrdeset grama hašiša unazad dva vikenda.

Stoga je prvostupanjski sud na temelju ukupne dokazne građe opravdano zaključio da je optuženik postupao u namjeri prodaje opojne droge i opisanu djelatnost označio kaznenim djelom iz čl. 173. st. 2. KZ, dakle ispravno je utvrdio činjenično stanje na koje je ispravno primijenio materijalne propise pa je bez osnova žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

Ispitujući odluku o kaznenim sankcijama sukladno čl. 382. ZKP, a glede odluke o kazni, za ponoviti je da je optuženiku izrečena najmanja mjera kazne koju je za to djelo moguće izreći primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne.

I Kž 289/09-6

Nadalje, prvostupanjski je sud osnovano i ispravno odlučio od optuženika oduzeti predmete, opojnu drogu i vage korištene pri počinjenju kaznenog djela.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. rujna 2009.

Predsjednica vijeća:

Zapisničar:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r. Vojimir Katić, v.r.