I Kž-76/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 76/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika P. P., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08– dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 17. prosinca 2012. broj K-22/12, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2013.,

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe optuženika P. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik P. P. djelom činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama - opisano i kažnjivo po članku 190. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).

II Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana presuda:

- u odluci o kazni te se optuženik P. P. za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11, na temelju istog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. srpnja 2012. pa nadalje.

- u odluci o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta na način da se, na temelju članka 79. stavak 1. u svezi s člankom 190. stavak 8. KZ/11, od optuženika P. P. oduzima 11.047,97 grama opojne droge marihuana, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

- u odluci o sigurnosnoj mjeri protjerivanja stranca iz zemlje iz članka 79. KZ/97 na način da se ta sigurnosna mjera ukida.

I Kž 76/13-4

III Žalba optuženika P. P. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 17. prosinca 2012. broj K-22/12 optuženik P. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ/97, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je, na temelju citiranog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, u koju mu je, na temelju članka 63. KZ/97, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. srpnja 2012. pa nadalje.

Na temelju članka 173. stavak 7. KZ/97 od optuženika je oduzeto 11.047,97 grama opojne droge marihuana, koja će se uništiti.

Na temelju članka 79. stavak 1. i 2. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od pet godina.

Na temelju članka 148. stavak 5. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-6 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11 i 143/12, dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik putem branitelja R. M., odvjetnika u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači i optuženika osudi na blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel u pisanom očitovanju broj KŽ-DO- 183/13 od 12. veljače 2013. predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o istoj uredno obaviješten, sukladno članku 474. stavak 2. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, žalitelj vidi u tome da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno je li sud prilikom obrazlaganja kazne iznosio razloge o neprimjeni odredbe članka 173. stavak 8 KZ/97 ili razloge o neprimjeni odredbe članka 57. stavak 2. KZ/97 pa da su, stoga, razlozi nejasni. Također, citiranu bitnu povredu vidi i u tome da se prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude poziva na optuženikovu raniju osuđivanost, iako podataka o osuđivanosti nema u njegovim osobnim podacima u izreci pobijane presude pa da, stoga postoji proturječnost između izreke pobijane presude i razloga.

I Kž 76/13-4

Međutim, protivno prigovorima žalitelja, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije počinio citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je u obrazloženju pobijane presude dao razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i onima koje imaju utjecaja na izbor vrste i mjere kazne u konkretnom slučaju.

Naime, prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 459. stavak 6. ZKP/08, bio dužan, a to je i učinio, u obrazloženju presude navesti samo one okolnosti kojima se rukovodio prilikom odmjeravanja kazne, dok razloge za ublažavanje kazne, odnosno oslobođenje od kazne u konkretnom slučaju nije ni bio dužan navoditi jer odredbe o ublažavanju, odnosno oslobođenju od kazne nisu ni primijenjene.

Također, izostankom podatka u izreci pobijane presude o tome je li, kada i zašto optuženik osuđivan i istovremenim pozivanjem na njegovu osuđivanost kod obrazlaganja okolnosti koje je sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne, nasuprot mišljenju žalitelja, nije ostvarena proturječnost između izreke i razloga, a time ni citirana bitna povreda, budući da se pobijana presuda i unatoč tome može ispitati.

Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u konkretnom slučaju povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, budući da je, kao blaži zakon, trebalo primijeniti KZ/11, koji je stupio na snagu 01. siječnja 2013.

Prije svega treba reći da je ovaj sud, sukladno odredbi članka 3. stavak 3. KZ/11, utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ/97 i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11, a potom zaključio da je, s obzirom na zapriječenu kaznu zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, KZ/11 blaži za optuženika pa ga je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti, sukladno odredbi članka 3. stavak 2. KZ/11.

Slijedom iznijetoga, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, kao pod I izreke.

Uslijed odluke pod I izreke i budući da optuženik P. P. pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, pobijana presuda ispitana je i iz te žalbene osnove te je utvrđeno da je u tom dijelu žalba optuženika neosnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je osuđen na prestrogu kaznu.

Naime, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, koje su imale utjecaja na izbor vrste i mjere kazne u konkretnom slučaju, neovisno o tome što je preinačena pravna oznaka kaznenog djela u kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11, za koje je zapriječena blaža kazna u odnosu na kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97, Vrhovni sud Republike Hrvatske je mišljenja da je kazna zatvora u trajanju četiri godine u konkretnom slučaju primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

I Kž 76/13-4

Budući da je KZ/11 blaži za optuženika i u odnosu na primijenjenu sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta iz članka 80. u svezi s člankom 173. stavak 7. KZ/97, jer istu ne poznaje kao kaznenopravnu sankciju, već na način kako je to regulirano odredbom članka 79. KZ/11, trebalo je pobijanu presudu preinačiti i u tom dijelu.

U odnosu na primijenjenu sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje iz članka 79. KZ/97, treba reći da je KZ/11, također, blaži za optuženika jer takvu sigurnosnu mjeru uopće ne propisuje pa je istu trebalo ukinuti i odlučiti kao pod II izreke.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 24. rujna 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.