Rev-2878/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2878/2017-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H. d.d., Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnice I. Ž., dipl. pravnica i M. R., dipl. pravnica, protiv I. ovršenika D. T. iz V., OIB: ... , II. ovršenika M. T. iz V., OIB: ... i III. ovršenika B. T. iz V., OIB: ... , koje zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u B., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžovr-160/12-4 od 22. siječnja 2015., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Ivanić Gradu, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Ovr-1038/11-2 od 19. listopada 2011., u sjednici održanoj 15. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, ukida rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžovr-160/12-4 od 22. siječnja 2015. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na nekretninama, pokretninama i plaći ovršenika radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine.

Drugostupanjskim je rješenjem prihvaćena žalba ovršenika, ukinuto prvostupanjsko rješenje o ovrsi i sve provedene radnje i prijedlog za ovrhu odbačen.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ) u vezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP).

Ovrhovoditelj postavlja pitanje vezano s u pobijanom rješenju iznesenim pravnim shvaćanjem suda drugog stupnja da se ovrha ne može odrediti na temelju ovjerene preslike zadužnice već da prijedlogu za ovrhu mora biti priložena zadužnica u izvorniku. Kao na razlog važnosti postavljenog pitanja ovrhovoditelj se pozvao na rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovrv-4337/09, navevši da je u vezi s postavljenim pitanjem u toj odluci zauzeto shvaćanje s kojim nije podudarno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci.

Postavljeno pitanje ovaj revizijski sud ocijenio je važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija podnesena u skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 183. st. 1. OZ propisano je da se zadužnica izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, a prema st. 7. istog članka, zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela ovog suda, dužnikova isprava kojom on daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi izravno isplaćuje vjerovniku, na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis, izdaje se samo u jednom primjerku time da upravo taj jedan (originalan) primjerak ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi a ne i ovjerena preslika.

U odlukama ovog suda Rev-1877/14 od 24. veljače 2015 i Rev-2466/12 od 19. prosinca 2012. rečeno je:

„Odredbom čl. 183. st. 7. OZ zadužnica definirana stavkom 1. i stavkom 2. tog članka pored učinka kojeg ima kao rješenje o ovrsi ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca (ovdje tužiteljice) na drugim predmetima ovrhe.

S obzirom na izneseno, kako vjerovnik…ima zadužnicu koja pored rješenja o ovrsi ima i posve ravnopravno svojstvo ovršne isprave, vjerovnik može tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe, različitim od onih navedenih u zadužnici, i za određivanje i dopustivost ovrhe nije odlučno da je vjerovnik bez uspjeha prethodno pokušao ovrhu na tražbini po računu dužnika jer takav zaključak ne slijedi iz odredbe čl. 183. OZ.“.

Prema odredbi čl. 21. st. 6. OZ pod ovršnom ispravom smatra se i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava, pa se tako i zadužnica ima smatrati ovršnom ispravom jer je to tako određeno odredbom čl. 183. st. 7. OZ-a.

Prema ocjeni ovog suda dvostruki karakter zadužnice koja može imati svojstvo rješenja o ovrsi u skladu s odredbom čl. 183. st. 1. OZ, ali i svojstvo ovršne isprave kada se ovrha provodi na drugim sredstvima ovrhe a ne na sredstvima na računu ovršenika kako je to propisano odredbom čl. 183. st. 7. OZ, znači da su ova dva svojstva zadužnice posve ravnopravna pa se stoga sve odredbe koje se odnose ovršnu ispravu odnose i na zadužnicu kada se u postupku koristi u tom svojstvu.

Naime, niti jedno ograničenje glede primjene zadužnice kao ovršne isprave nije propisano odredbom članka 183. OZ, a koje bi pred ovrhovoditelja stavljalo veća ograničenja nego što bi to bilo kada bi se ovrha predlagala na temelju neke druge ovršne isprave.

Dakle, kada ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave- zadužnice, on je dužan postupiti u skladu s čl. 33. i čl. 35. OZ, ali niti više niti manje od toga nego što je to određeno tom odredbom.

Stoga prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora, između ostalog, priložiti ovršnu ispravu bilo u izvorniku, bilo u ovjerenom prijepisu, ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, što se mora primijeniti i u ovom slučaju jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha. Navedeno vrijedi bez obzira na to o kojoj se ovršnoj ispravi radi, dakle, ona se može uz prijedlog za ovrhu podnijeti u izvorniku (koji je uvijek samo jedan bez obzira o kojoj se ovršnoj ispravi radi, pa u tome zadužnica nije iznimka) ili u ovjerenoj preslici pa i kada je riječ o zadužnici kao ovršnoj ispravi u smislu odredbe čl. 183. st. 7. OZ.

Takvo je shvaćanje već izraženo u odlukama ovoga suda, primjerice i u rješenju polovni broj Rev 2183/13-2 od 13. travnja 2013.

Slijedom navedenog, nije pravilno pravno shvaćanje suda drugog stupnja da se ovrha na temelju zadužnice kao ovršne isprave može tražiti samo ako je prijedlogu priložen izvornik zadužnice, odnosno da se ne može prijedlogu za ovrhu priložiti i u ovjerenoj preslici.

Stoga je valjalo prihvati ovrhovoditeljevu reviziju, ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje kako bi se u ponovljenom postupku raspravili drugi žalbeni razlozi ovršenika te oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 15. siječnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.