Rev-x-838/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 838/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z. d.d. Z., Republika Bosna i Hercegovina, kojega zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u B., protiv tuženika S. K. iz O., kojega zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. u O., radi isplate 31.000,00 USD, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3120/09 od 15. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2422/08 od 30. prosinca 2008., u sjednici održanoj 16. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2422/08 od 30. prosinca 2008. naloženo je tuženiku platiti tužitelju 31.000,00 USD sa zateznom kamatom pobliže označenom u izreci i uz naknadu troška postupka u iznosu od 122.204,00 kn. Županijski sud u Osijeku je presudom poslovni broj Gž-3120/09 od 15. travnja 2010. potvrdio prvostupanjsku presudu, a tužitelju nije dosudio trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te traži trošak revizije.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

U nižestupanjskim presudama navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno ukazuje revident te nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sud nije cijenio revizijske razloge koji ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede pasivne legitimacije tuženika te koji osporavaju da bi postojao bilo kakvo potraživanje tužitelja prema tvrtki A. I. ili prema tuženiku, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP.

Revident u reviziji ponavlja da ne postoji nikakvo potraživanje tužitelja prema tuženiku a niti prema likvidiranoj tvrtci A. I. s p.o. O. jer da tužitelj nije došao po robu koja je bila predmet ugovora između stranaka pa da ni tuženika niti njegove dvije firme nisu krive niti odgovorne za izvanredne okolnosti tj. nedolazak tužitelja po naručenu robu. Prvostupanjski sud se očitovao na spomenute žalbene navode navodeći da iz isprava koje prileže spisu proizlazi da je tuženik bio spreman robu isporučiti tužitelju a ponavljanje tih žalbenih navoda u reviziji ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg nije dopušteno izjaviti reviziju (čl. 385. ZPP).

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tuženik kao direktor i zakonski zastupnik društva A. I. s p.o. O. temeljem predračuna br. ... i predračuna br. ... oba od ... (a koji predstavljaju ponudu za sklapanje ugovora) ponudio tužitelju da za iznos od 31.000,00 USD kupi mlijeko u prahu i maslac u količinama pobliže označenim u predračunima,

- da je tužitelj tu ponudu prihvatio a uplatu iznosa od 31.000,00 USD izvršio prema odredbama ugovora na žiro-račun društva „A. I. v.“ iz M., koji je bio označen u ugovoru i to na banku koja se nalazi u Š. - M., no da isporuka naručene robe nikad nije izvršena,

- da je ... kod Okružnog privrednog suda u Osijeku otvoren postupak redovne likvidacije nad društvom A. I. s p.o. O., a rješenjem istoga suda od ... je tuženiku, kao jedinom vlasniku likvidiranog poduzeća, uručena imovina tog poduzeća u vidu tri automobila,

- da je dopisom od ... tuženik izjavio tužitelju da dug likvidiranog poduzeća A. I. s p.o. O. u iznosu od 31.000,00 U. preuzima osobno kao S. K. te predložio isporuku druge robe tužitelju za dugovani iznos.

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prihvatili tužbeni zahtjev jer je tuženik u dopisu ... (list 33 spisa) izričito naveo da dug u ime likvidiranog poduzeća A. I. s p.o. O. preuzima osobno kao S. K. zbog dugogodišnje poslovne suradnje. Kako je utvrđeno da je tužitelj uplatio 31.000,00 USD prema ponudi društva A. I. s p.o. O. za kupnju robe koja mu nije nikad isporučena, a tuženik je taj dug priznao to neosnovano odbija isplatiti utuženi iznos tužitelju.

Na revizijske navode se ističe da je pravilno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da tužitelj nije bio u poslovnom odnosu sa tvrtkom „A. I. v.“ iz M., jer time što je postupio prema uputi u predračunima te cijenu za robu koju je želio kupiti od firme A. I. s p.o. O., uplatio na račun koji se nalazi u M. nije zasnovao pravni odnos sa tom pravnom osobom.

Ugovor o preuzimanju duga propisan odredbom čl. 446. ZOO nije strogo formalni ugovor i može biti sastavljen i u usmenom obliku pa svoj pristanak vjerovnik može dati na bilo koji način. Tuženik je izričito izjavio da u ime likvidiranog poduzeća A. I. preuzima dug osobno kao S. K. zbog dugogodišnje dobre poslovne suradnje, a tužitelj je prešutno pristao da mu dug u ime likvidiranog poduzeća A. I. podmiri tuženik osobno. Kada tuženik nije ispunio preuzetu obvezu tužitelj u ovom postupku traži spomenuti iznos od tuženika.

Za donošenje odluke u ovom predmetu nije od značaja je li tužitelj bio u poslovnom odnosu sa tuženikom kao fizičkom osobom kao što su i neodlučni revizijski navodi da tužitelj nije postupio po odredbi čl. 159. Zakona o prisilnoj nagodbi stečaju i likvidaciji („Službeni list“ SFRJ broj 84/89) kao što to pravilno cijeni drugostupanjski sud, a niti su osnovani revizijski navodi da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 446. ZOO za nastanak obveza na njegovoj strani temeljem ugovora o preuzimanju duga.

Zbog toga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su nižestupanjski sudovi prihvativši tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pravilno primijenili materijalno pravo.

Kako ne postoje razlozi na koje ukazuje revident a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.