Revr-1581/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1581/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz R., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici u R., protiv tuženika N. d.d. R., zastupanog po punomoćniku V. A., odvjetniku u R., radi poništenja odluke i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 6883/06-2 od 12. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-539/06 od 13. lipnja 2006., dana 23. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Poništava se odluka tužbenog od 20. siječnja 2006.

II. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo na naknadu u visini troška za smještaj i prehranu u Radničkim nastambama N. d.d. na P.

III. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo na smještaj i prehranu u Radničkim nastambama tuženika u R.,, P., sve dok mu traje radni odnos kod tuženog.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

Pod toč. II. naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu 2.135,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena j e žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U sadržaju revizije tužitelj navodi da odluka u uvodnom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog sa osiguranje jedinstvene primjene zakona, budući se tuženik pobijanom odlukom 20. siječnja 2006. ukinuo tužitelju hranu naknadu za odvojeni život te pravo na prehranu i smještaj u Radničkim nastambama jer nema obitelji.

Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu u korist tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka.

Tuženiku u odgovoru na reviziju ističe da se nisu ispunili razlozi za podnošenje revizije jer se u konkretnom slučaju ne radi niti o jednom razlogu propisanom u čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku. Što se tiče jedinstvene primjene zakona da tužitelj nije naveo razlog zbog kojeg smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku, radi čega predlaže da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn ili ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

U ovom predmetu tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 5.000,00 kn.

Također, treba reći da tužitelj u ovom sporu tužbenim zahtjevom traži poništenje odluke tuženika od 20. siječnja 2006. kojom je pod toč. 1. utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu za odvojeni život, a pod toč. 2. da sa danom 1. veljače 2006. gubi pravo na smještaj i prehranu u objektu – Radničkim nastambama tuženika, te da se utvrdi da tužitelj ima pravo na naknadu odnosno pravo na smještaj i prehranu u navedenim nastambama sve dok traje radni odnos kod tuženika.

Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2. st. 1. čl. 382. ZPP).

Prema tome u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to: ako revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje odnosno ako postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje a moglo bi se očekivati da bi u praksi sudovi mogli o njemu imati različito shvaćanje odnosno ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, u ovom predmetu revizija je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana glede prava na naknadu za odvojeni život i prava na prehranu i smještaj (toč. VI. revizije).

Dakle, u predmetnoj reviziji tužitelj nije određeno naveo niti jedan od primjerice navedenih razloga odnosno slučajeva iz čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP – pogotovo ne tvrdi da u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili da odluka drugostupanjskog suda nije podudarna sa zauzetim shvaćanjem revizijskog suda u identičnom slučaju. Na osnovu rečenog tužitelj ne samo da nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju, već nije ni izložio razloge zbog kojih smatra da je to paušalno navedeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome predmetna revizija nije dopuštena ni u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, niti u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23. veljače 2010.

S U T K I N J A

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.