Revr-349/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz P., zastupanog po punomoćniku Đ. L., odvjetniku u P., protiv tuženika P. M. d.o.o. Z., i E. P. H. d.o.o. Z., oboje zastupani po punomoćnici V. A., odvjetnici u Z., radi utvrđenja sklapanja ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, br. Gž-2688/00 od 21. siječnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli, posl. br. P-2321/99 od 15. lipnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 22. listopada 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedRevr-349/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st.2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-349/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz P., zastupanog po punomoćniku Đ. L., odvjetniku u P., protiv tuženika P. M. d.o.o. Z., i E. P. H. d.o.o. Z., oboje zastupani po punomoćnici V. A., odvjetnici u Z., radi utvrđenja sklapanja ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli, br. Gž-2688/00 od 21. siječnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli, posl. br. P-2321/99 od 15. lipnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 22. listopada 2002. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da je tužitelj dana 01. travnja 1999. godine s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova novinara u dopisništvu J. u P., te da nije dopušten tuženikov otkaz tog ugovora od 09. kolovoza 1999. godine, slijedom čega se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad i to na poslove novinara za koje je sklopljen ugovor o radu, te da mu isplati izmaklu zaradu i prizna sva prava iz radnog odnosa u razdoblju od 01. travnja 1999. godine do vraćanja na rad, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 8 dana."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati njegov tužbeni zahtjev uz obvezu tuženika da mu naknadi parnični trošak.
Na reviziju nije odgovoreno.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st.2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg ukazuje revident.
Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li su se ispunile zakonske pretpostavke temeljem kojih je tužitelj s tuženikom zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da stranke nisu sklopile pisani ugovor o radu, a isto tako da nisu sklopile ni usmeni ugovor o radu, jer tužitelj nikada nije razgovarao s poslodavcem, tj. izdavačem J. koji bi jedini bio ovlašten na sklapanje takvog ugovora, a takav dogovor da nije postignut niti između njega i šefice dopisništva.
S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj s tuženikom zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, jer isti nije sklopljen niti pismeno a niti usmeno s tuženikom, a dosljedno navedenom je neosnovan i njegov zahtjev kojim traži da je nedopušten otkaz ugovora o radu, jer takav ugovor i ne postoji, i da ga se vrati na rad na poslove novinara uz priznanje svih prava iz radnog odnosa.
Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja nakon što su utvrdili da stranke nisu sklopile ugovor o radu (čl. 8. ZR) i to niti u pisanoj formi (čl. 11. st. 1. ZR), a niti u usmenoj.
Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 22. listopada 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.