Rev-2712/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2712/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I.N. iz Z., K. br. …, zastupan po M.B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice A.K., D.H., J.C. i M.B., sve iz D.S., zastupane po I.K., odvjetniku iz D.S., te tuženika J.F. iz D.S., J. br. …, radi utvrđenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. svibnja 1995. godine br. Gž 10245/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P 2275/93 od 6. svibnja 1993. i ispravljena rješenjem od 28. rujna 1994. godine, u sjednici održanoj 31. siječnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 1993. godine br. P 2275/93 suđeno je: "I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj N.I. temeljem usmene oporuke pok. H.M. od 15. 11. 1972. godine postao vlasnikom nekretnina koje se nalaze na kat. čest. br. …. k.o. Trnje u naravi obiteljska kuća u Z., K. …, kao i svih stvari u kući, te su tuženi dužni priznati tužitelju pravo vlasništva nad gornjim nekretninama i pokretninama i izdati mu valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana.

II. Tužitelj je dužan prvo do četvrtotuženom naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 438.625 HRD u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. svibnja 1995. godine br. Gž 10245/94-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda od 6. svibnja 1993. godine ispravljena rješenjem od 28. rujna 1994. godine Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P 2275/93.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije ili podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelja tuženici su porekli navode revizije i predložili da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tužitelj na temelju usmene oporuke pok. H.M. od 15. 11. 1972. godine postao vlasnikom predmetnih nekretnina i pokretnina, te da su tuženici dužni priznati tužitelju pravo vlasništva na istoj imovini i izdati mu valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Nema niti proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.

Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da imajući u vidu zdravstveno stanje pok. H.M. u ovom slučaju nisu postojale izuzetne prilike (u objektivnom i subjektivnom smislu) koje bi onemogućavale ostaviteljicu da sačini pismenu oporuku, odnosno da je njezino zdravstveno stanje nije spriječavalo da sastavi vlastoručnu oporuku ili pismenu oporuku pred svjedocima. Ona je kritičnog dana sjedila u krevetu te je primala susjede u posjetu, pa tako nisu postojali uvjeti koje predviđa odredba čl. 78. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71 i 47/78).

Tužitelj nije u pravu kada u reviziji iznosi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako je, dakle, pravilno primijenjeno materijalno pravo reviziju tužitelja valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 31. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.