I Kž-402/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-402/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Milana Petranovića, mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Vesne Vrbetić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 22. svibnja 1998. br. K-12/98, u sjednici održanoj 25. ožujka 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vladimira Turka,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D.G. potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. D.G. je proglašen krivim zbog kaz. djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, činjenično opisanog u njenoj izreci, i po tom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 1. travnja do 22. svibnja 1998. godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, po branitelju S.Š., odvjetniku iz Đ., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, kako se to navodi u uvodu žalbe, a u stvari se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, kako to proizlazi iz njenog obrazloženja, i predlaže da se pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi kazne ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Kako je to gore već iznijeto, žalitelj je istakao kao žalbene osnove i bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, no nije naveo o kojima bi se to povredama zakona radilo, niti su iste obrazložene, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP/97, nisu nađene ni bitne postupovne povrede iz čl. 367. ni povrede kaznenog zakona iz čl. 368. ZKP/97, na čije postojanje pazi sud drugog stupnja po službenoj dužnosti. Pri tome, posebno treba reći da ne egzistira povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP/97, jer da su bili i ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 173. st. 8. KZ, a nisu, i tada sud samo može, ali ne mora, osloboditi kazne počinitelja djela.

Stoga, pobijanom presudom nisu počinjene povrede zakona.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

U stvari, žalitelj je istakao i osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije i obrazložio, a jer nije naveo koje to odlučne činjenice ne bi bile raspravljene ni koji dokazi nisu izvedeni, niti se u žalbi predlažu bilo kakvi daljnji dokazi, već se prvostupanjska presuda pobija samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kod čega se prigovara ocjeni optuženikove obrane, prema kojoj je on samo posjedovao odnosnu opojnu drogu, "ali ne u namjeri radi prodaje".

Međutim, optuženik je proglašen krivim da je drogu marihuanu u količini od 1382,1 grama, koja je bila namijenjena prodaji, samo prenosio, ali i tom djelatnošću su ostvarena bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je on proglašen krivim i to sasvim osnovano. Naime, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, krajnje je neuvjerljiva obrana optuženika (l. 8-9, 25, 47) da je on "travu" kupio za sebe (dana 31. ožujka 1998.), a onda da bi na nju zaboravio, pa da bi se zbog toga našla u njegovom vozilu dana 1. travnja 1998. godine, što je utvrđeno po ovlaštenim službenim osobama PU B. i konstatirano zapisnikom o očevidu (l. 5) i zapisnikom o pregledu njegovog vozila (l. 6-7). Kada se objektivno analizira i cijeni obrana optuženika i ima u vidu sama količina odnosne opojne droge i s tim u svezi savjesno ocijeni nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka (l. 35), odnosno, iskaz vještaka mr. B.B. -C. datog tijekom glavne rasprave (l. 46-47), kojemu ni žalitelj ne prigovara, onda je činjenični zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik prenosio opojnu drogu marihuanu namijenjenoj prodaji, a ne da bi je kupio za vlastite potrebe, ispravan i u razlozima pobijane presude logično i uvjerljivo obrazložen. Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno (i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba nije osnovana ni zbog odluke o kazni.

Zapravo, žalitelj ne osporava postojanje okolnosti utvrđenih pobijanom presudom, a koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženiku, samo ukazuje da je on "priznao posjedovanje" droge, zatim na "javno njegovo obećanje koje je dao u sudnici" (da drogu više neće uživati), te tvrdi da je optuženik "dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela", pa da se u konkretnom slučaju može u cijelosti primijeniti odredba čl. 173. st. 8. KZ, zbog čega i predlaže da on bude oslobođen kazne.

Međutim, priznanje koje je dao optuženik, ni u kojem slučaju nema, niti može imati značaj kakav mu žalitelj pridaje, a napose se ne radi o tome da bi on dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela, pa čak ni da bi svojim iskazom iole ozbiljnije pridonio utvrđenju odlučnih činjenica. Pa, nije valda mogao, barem ne na uvjerljiv i objektivno istinit način, poreći da je droga kod njega pronađena, kako je to gore već izloženo, i da je od njega oduzeta (l. 4). Iz tih istih razloga ne može biti govora o opravdanosti žaliteljeve tvrdnje niti u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe iz čl. 173. st. 8. KZ.

Osim toga, kada je sud prvog stupnja izrekao optuženiku kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dakle, minimalnu kaznu koja je propisana za predmetno kazneno djelo, onda je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve postojeće olakotne okolnosti, imajući posebno u vidu veliku društvenu opasnost od ovakvih djela, koja su sve učestalija.

Stoga je trebalo u cijelosti odbiti žalbu optuženika i presuditi kao u izreci na temelju čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 25. ožujka 1999. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.