Rev-x-1198/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1198/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. S. iz V. G., i drugotužiteljice J. M. iz V. G., koje zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice O. F. iz K., drugotuženika Z. E. iz Z., koga zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., i trećetuženika Z. V. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6333/09-2 od 10. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-619/96-83 od 1. prosinca 2008., u sjednici održanoj 11. lipnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u odnosu na I. tuženicu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 754,00 EUR, u odnosu na II. tužitelja za isplatu 754,00 EUR i u odnosu na III. tužitelja u iznosu od 1.508,00 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom, plativo u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate (toč. I. izreke); naloženo je tužiteljima naknaditi troškove postupka tuženici O. F. i Z. E. u iznosu od 11.337,26 kn (toč. II. izreke) te je naloženo

. III. tužiteljima tuženiku Z. V. nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.722,20 kn (toč izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačenje ili ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju I. i II. tuženici osporavaju navode revizije i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

Prema važećim odredbama ZPP nije dopušteno istovremeno podnijeti redovnu i izvanrednu reviziju. To stoga što postojanje uvjeta za podnošenje redovne revizije isključuje dopuštenost podnošenja izvanredne revizije. Naime, nakon 1. listopada 2008. kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 84/08) institut izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP reguliran je na način da je izvanredna revizija dopuštena protiv svih drugostupanjskih odluka, ali samo ako nisu ispunjeni uvjeti, odnosno zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je ta presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, stoga je u ovoj pravnoj stvari, u smislu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, dopuštena redovna revizija, pa je revizija tužitelja razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu koji tužitelji temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da su s tuženicima (i njihovim prednikom) i drugim suvlasnicima stambene zgrade u Z., sklopili kupoprodajni ugovor o kupnji tavana te zgrade za međusobno ugovorenu cijenu od 40.000,00 kn;

- da su isplatu ugovorene cijene tužitelji izvršili na način da su Zvonku Škrabanu, za njega i za ostale suvlasnike tavana, dana 10. ožujka 1995. isplatili 9.000,00 DEM, kojim iznosom su podmireni troškovi uređenja fasade zgrade; da su S. K. isplatili 1.000,00 DEM za drvarnicu u dvorištu; da su platili troškove izrade poštanskih sandučića poduzeću T. d.o.o. V. G. u iznosu od 1.815,00 kn, troškove prema računu poduzeća T. d.o.o. V. G. u iznosu od 7.849,60 kn i troškove po računu poduzeća Ž. C. u iznosu od 2.100,00 kn;

- da je nakon što su radovi pretežno izvedeni ugovor raskinut, te su svi suvlasnici, osim tuženika, vratili razmjerni dio iznosa koje su tužitelji predali Z. Š. i iznosa troškova koje su tužitelji neposredno podmirili.

Smatraju tužitelji da su tuženici dužni vratiti razmjerni dio primljenih novčanih iznosa, kao i platiti razmjerni dio troškova po podmirenim računima.

U tijeku prvostupanjskog postupka bilo je sporno je li kupoprodajni ugovor sklopljen, je li Z. Š. nastupao i kao punomoćnik tuženika i je li primio iznose od 9.000,00 DEM. Bila je sporna i kvaliteta izvedenih radova.

Prvostupanjski sud smatra dokazanim da su tuženici bili prisutni na sastancima na kojima se pregovaralo o radovima koje treba izvesti na ime kupoprodajne cijene te da su se u početku s izvođenjem radova suglasili. Smatra dokazanim i da su tužitelji snosili troškove prema citiranim računima te da su izvršeni radovi na fasadi. Međutim smatra nedokazanim da bi tužitelji Z. Š. predali iznos od 9.000,00 DEM.

Polazeći od toga da tužitelji tužbeni zahtjev temelje na odredbama o stjecanju bez osnove, te činjenice da tužitelji nisu predložili dokaze na vrijednost izvršenih radova, zbog nedokazane visine tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio je kao neosnovan u cijelosti.

Drugostupanjski sud, postupajući po ovlaštenju iz čl. 373.a st. 2. ZPP, zaključuje da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak kada je utvrdio da su tuženici bili stranke ugovora od 10. ožujka 1995., slijedom čega da se na odnose stranaka, nakon raskida ugovora, ne može primijeniti odredba čl. 132. st. 2. ZOO. Ujedno prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali visinu stečenog bez osnove, zbog čega da je tužbeni zahtjev osnovano odbijen.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi bila počinjena navedena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer su izvedeni dokazi cijenjeni na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, a zaključak drugostupanjskog suda da tuženici ni njihov prednik nisu bili stranke ugovora od 10. ožujka 1995. nema, kako to smatraju revidenti, polazište u pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Naime, navedeni ugovor je ugovor o prijenosu prava vlasništva nekretnine, za sklapanje kojeg je odredbom čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine"52/73) propisana pisana forma.

Prema odredbi čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO), za čije sklapanje se zahtijeva pisana forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo. Međutim, kako navedeni ugovor nije ispunjen u cijelosti, a ni u pretežnom dijelu, jer tavan koji je bio predmet ugovora tužiteljima nije predan u posjed, sankcija zbog nedostatka propisanog oblika ne može se ukloniti primjenom navedene zakonske odredbe.

Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da ugovor nije sklopljen, pa da nije osnovan zahtjev tužitelja za vraćanje danog u ispunjenju, naknadno raskinutog, ugovora, temeljen na odredbi čl. 132. st. 2. ZOO.

Dopustivši da iz provedenog postupka proizlazi da je na strani tuženika, kao vlasnika etažnih dijelova zgrade i suvlasnika zajedničkih dijelova zgrade, došlo do stjecanja bez osnove u vrijednosti izvedenih radova, razmjerno njihovom suvlasničkom dijelu, ali da tužitelji nisu dokazali vrijednost tih radova, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 210. ZOO kada su tužbeni zahtjev zbog nedokazanosti visine stečenog bez osnove, kao neosnovan odbili.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. lipnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.