Revt-102/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 102/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika A. H. d.o.o. Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. G. i Z. V. B., odvjetnici u Z., radi poništenja (pobijanja) odluka Glavne skupštine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6585/09-3 od 29. prosinca 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-178/08 od 29. rujna 2009., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2015.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

»Poništavaju se sljedeće odluke Glavne skupštine dioničkog društva T., Z., donijete na zasjedanju od 8. listopada 2001.:

1. Izvješće Uprave o poslovanju i stanju Društva u 2000. (godišnje financijsko izvješće – toč. 4. dnevnog reda)

2. Izvješće Nadzornog odbora Društva o obavljenom nadzoru vođenja poslova u 2000. (toč. 5. dnevnog reda)

3. Razrješnica Upravi Društva (toč. 6. dnevnog reda)

. 7. dnevnog reda)

4. Razrješnica Nadzornom odboru Društva (toč

5. Odluku o ostvarenom gubitku od 2.992.000 kn i načinu njegovog pokrića iz pričuva Društva (toč. 9. dnevnog reda)

6. Statut dioničkog društva T. d.d. (toč. 9. dnevnog reda)

7. Imenovanje D. K., JMBG: … za člana Nadzornog odbora Društva (toč. 10. dnevnog reda«.

U toč. II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 69.341,30 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda glede odluke o glavnoj stvari (toč. I. izreke), a djelomično je preinačena odluka o troškovima postupka, tako da je tužitelju konačno naloženo platiti tuženiku troškove postupka u iznosu 48.493,00 kn (69.341,30 – 20.848,30 kn – toč. II. izreke).

Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu 6.162,30 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj predlaže da se tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U predmetnom slučaju nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U reviziji tužitelj tvrdi da su pobijanom presudom povrijeđene brojne odredbe Zakona o parničnom postupku, ali nijednu povredu pobliže ne određuje i ne obrazlaže, zbog čega revizijski sud nije mogao ispitati jesu li u postupku koji je prethodio reviziji počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev na pobijanje nekoliko odluka Glavne skupštine tuženika od 8. listopada 2001., a kako je to pobliže određeno u prijašnjem tekstu ove presude.

Izloženi zahtjev je u postupku koji je prethodio reviziji odbijen u bitnome zato jer su sudovi zaključili da tužitelj nije bio ovlašten pobijati odluke Glavne skupštine u smislu odredbe čl. 362. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99 i 121/99 - dalje: ZTD).

Prema odredbi čl. 362. ZTD odluke glavne skupštine mogu pobijati:

1. dioničar koji je sudjelovao u radu glavne skupštine i svoje protivljenje odluci izjavio u zapisnik,

2. dioničar koji nije sudjelovao u radu glavne skupštine jer mu pogrešno nije bilo dopušteno da u tome sudjeluje, ako glavna skupština nije bila uredno sazvana ili predmet odlučivanja na glavnoj skupštini nije bio valjano objavljen,

3. svaki dioničar u slučaju iz čl. 360. st. 2. ovog Zakona,

4. uprava društva,

5. svaki član uprave i nadzornog odbora ako bi provođenjem odluke učinio radnju koja je kažnjiva ili za koju bi morao odgovarati za štetu.

Na Skupštini održanoj 8. listopada 2001. tužitelj kao dioničar nije sudjelovao jer je s iste bio opravdano udaljen zbog neprimjerenog ponašanja pa nisu mogle biti ispunjene pretpostavke za pobijanje Glavne skupštine prema čl. 362. toč. 1. ZTD.

Obzirom da tužitelj nije sudjelovao u radu Glavne skupštine, u postupku koji je prethodio reviziji raspravljeno je i pitanje opravdanosti njegova udaljavanja.

Budući da je u nekoliko navrata prethodno opomenut jer je onemogućavao rješavanje prigovora istaknutog na popis dioničara, predsjednik Skupštine ga je nakon treće opomene i upozorenja opravdano udaljio s navedene Skupštine, što sve prihvaća i revizijski sud. Nadalje, glede pitanja je li Glavna skupština bila uredno sazvana ili predmet odlučivanja na Glavnoj skupštini bio valjano objavljen, treba reći da se poziv na Glavnu skupštinu morao objaviti u glasilu Društva, a to znači u "Narodnim novinama", kako dodatno (i pravilno) navodi drugostupanjski sud.

U pogledu prigovora revidenta da sudovi nisu primijenili odredbu čl. 174. st. 2. ZTD i čl. 7. st. 3. Statuta i sl. o sazivanju glavne skupštine, treba odgovoriti da se prema čl. 174. st. 2. ZTD statutom može odrediti da se podaci i priopćenja društva objavljuju i u drugim javnim glasilima, uključujući i informacijske medije.

Međutim, sadržaj statuta u odnosu na objavljivanje poziva za glavnu skupštinu sudovi đivati ni revizijski sud budući da se na navedenu nisu utvrđivali pa nije bio ovlašten utvr

odredbu statuta tužitelj prvi puta pozvao tek u reviziji (arg. iz čl. 385. ZPP).

U predmetnom slučaju prije revizijskog stadija postupka tužitelj se nije pozivao na propuste o sazivanju glavne skupštine.

Zbog toga, tužitelj nema ovlaštenje za pobijanje ni prema odredbi čl. 362. toč. 2. ZTD. Konačno, tužitelj nije iznio tvrdnje ni o postojanju ovlaštenja za pobijanje prema čl. 362. toč. 3. ZTD, budući da nije naveo da je ostvaren razlog iz čl. 360. st. 2. ZTD, kako je pravilno obrazložio drugostupanjski sud.

Riječ je o tome da je svaki dioničar ovlašten pobijati odluku glavne skupštine kada u smislu st. 2. čl. 360. ZTD veliki dioničar većinom glasova ishodi donošenje odluke kojom je postigao korist na štetu društva ili drugih dioničara.

Konačno, neosnovano se tužitelj u reviziji poziva na ništavost odluka po čl. 355. st. 1. u vezi čl. 277. ZTD jer je sud ovlašten odlučivati u granicama tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj postavio i činjenica koje je iznio u postupku, a predmet tužbenog zahtjeva je tužba na pobijanje, a ne traženje da se utvrde ništavim prijeporne odluke glavne skupštine zbog postojanja kojeg od razloga ništavosti.

U predmetnom zahtjevu za pobijanje nije sadržan zahtjev na utvrđenje ništavosti zbog postojanja razloga za ništavost odluke Glavne skupštine.

Također, tvrdnje da je tužitelj neopravdano i nezakonito udaljen s Glavne skupštine ne može se prihvatiti jer je u suštini riječ o činjeničnom prigovoru kao razlogu udaljavanja, a u smislu čl. 385. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na osnovu svega rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni oni na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 2. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.