Croatian court dismisses appeal in land ownership dispute, upholding first-instance rejection of plaintiff's claim.
Legislator summary
AI generatedThe Županijski sud u Slavonskom Brodu dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance court's judgment rejecting her claim to sole ownership of a specific land parcel. The plaintiff argued she was the sole owner based on a gift contract and physical demarcation, while the defendant remained the registered owner following a cadastral reform. The court ruled that the plaintiff, as a co-owner, lacked the right to unilaterally divide the property or claim sole ownership without the consent of other co-owners, thereby upholding the original decision. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the plaintiff was ordered to bear the litigation costs.
Legislator headnote
AI generatedČlanci 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama; Članci 353. stavak 1. točke 1-3., 354. stavak 2. točke 11., 365. stavak 2., 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku: A co-owner cannot unilaterally claim sole ownership or demand physical division of co-owned property without the consent of other co-owners.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 10 Gž-923/2017-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B., S. A. R., OIB:…, zastupana po punomoćnici H. Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. B. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku S. L. odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 8. svibnja 2017., poslovni broj: 61 P-546/2016., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2019.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice G. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 8. svibnja 2017., poslovni broj: 61 P-546/2016.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica čest. zem. 3422/4 k.o. R. za cijelo što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude nakon pravomoćnosti izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo uz istovremeni upis brisanja toga prava sa imena tuženika u roku od 15 dana." (točka I. izreke).
Istom presudom tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.050,00 kn (točka II. izreke).
Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2.,
4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica kč.br. 3422/4 sa 447 m[2] , te upis njezinog prava vlasništva temeljem presude, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je majka tužiteljice B. G., kao kupac, Kupoprodajnim ugovorom zaključenim 15. veljače 1984. sa L. M., kao prodavateljicom, kupila 500 m[2] kč.br. 2046/5, da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe prvostupanjskog suda od 28. listopada 2008., poslovni broj: P-2590/2008. utvrđeno da je B. G., kao tužiteljica, temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenim 15. veljače 1984. sa L. M., majkom i prednicom tuženika J. M. i B. M. stekla valjani pravnu osnovu radi uknjižbe prava suvlasništva u 34/192 dijela kč.br. 2046/5 sa 2813 m[2] , da se B. G. temeljem navedene presude zbog ogluhe 2. prosinca 2008. upisala u zemljišnoj knjizi kao vlasnica 34/192 dijela kč.br. 2046/5, da je B. G. Darovnim ugovorom od 17. kolovoza 2009. svojoj kćerki – tužiteljici darovala 34/192 dijela kč. br. 2046/5, da se tužiteljica temeljem tog Darovnog ugovora uknjižila kao vlasnica kč.br. 2046/5 u 34/192 dijela, da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. R., koji se vodio kod zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda, na zapisniku od 15. rujna 2015. utvrđeno da su kao zemljišnoknjižni vlasnici kč.br. 2046/5 upisani tužiteljica u 34/192 dijela, A. M. u 1/12 dijela, A. M. u 8/108 dijela, D. M. u 1/12 dijela, D. M. u 8/108 dijela, J. M. u 1/12 dijela, M. M. u 8/108 dijela, Š. M. u 15/192 dijela i P. M. u 12/108 dijela, da je kao stranka u tom postupku sudjelovao B. M., da je B. M. prema posjedovnom listu broj 2512 evidentiran kao posjednik čestice nove izmjere broj 3422/4 u površini od 447 m[2] , da je u posjedovnom listu broj 229 J. M. evidentiran posjednikom dijela kč.br. 2046/5 površine 1406 m[2] , da je Ugovorom o darovanju od 4. travnja 2010. J. M. darovao svome sinu B. M. kč. br. 2046/5, da je Ugovorom o kupoprodaji od 14. rujna 2015. B. M. prodao M. B. kč.br. 3422/4 sa 447 m[2] , da je zemljišnoknjižni odjel na zapisniku od 15. rujna 2015. donio rješenje kojim čestica stare oznake 2046/5 sa 2813 m[2] , dobiva novu oznaku kč.br. 3422/4 sa 447 m i upisuje se kao vlasništvo M. B., kao i da je zemljišnoknjižni odjel prvostupanjskog suda donio i rješenje 18. studenog 2015., kojim je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2015. zaključenim između B. M. i M. B. uknjižio M. B. kao vlasnika kč.br. 3422/4 sa 447 m[2] .
Suprotno žalbenim navodima, na navedeno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
U navedenoj pravnoj situaciji tužiteljica je bila ovlaštena na podnošenje brisovne tužbe, sukladno članku 129. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 114/01., 100/04., 107/07., 17/08., 152/08., 55/13., 60/13. i 108/17. - dalje: ZZK), po kojoj zakonskoj odredbi je nositelj knjižnog prava, koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje neke uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.
Tužiteljica je bila upisana kao suvlasnik kč.br. 2046/5 u 34/192 dijela, koja čestica je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga dobila novu oznaku kč.br. 3422/4, a rješenje zemljišnoknjižnog odjela doneseno u tom postupku je bilo temelj upisa tuženika kao vlasnika kč.br. 3422/4 u cijelosti.
Stoga je tužiteljica, kao osoba koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao nositelj povrijeđenog prava, sukladno članku 129. stavku 1. ZZK, brisovnom tužbom trebala osporavati upis tuženika, kao vlasnika kč.br. 3422/4, a koji je izvršen temeljem navedenog rješenja zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda.
Tužbeni zahtjev, da je tužiteljica vlasnica kč.br. 3422/4 u cijelosti, nije ničim dokazan, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
Suprotno žalbenim navodima, to ne prolazi niti iz Ugovora o darovanju, niti iz Ugovora o kupoprodaji, a niti iz iskaza svjedoka B. J. i J. J., kako tužiteljica neosnovano iznosi u žalbi.
Predmet Ugovora o kupoprodaji od 15. veljače 1984. je kč.br. 2046/5 u površini od 500 m[2] , presudom zbog ogluhe utvrđeno je da je kupac B. G. temeljem tog Ugovora stekla valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva u 34/192 dijela kč.br. 2046/5, a Darovnim ugovorom B. G. darovala je tužiteljici 34/192 dijela kč.br. 2046/5, i tužiteljica se temeljem tog ugovora uknjižila kao vlasnica kč.br. 2046/5 u 34/192 dijela.
Tužiteljica, kao suvlasnica kč.br. 2046/5 u 34/192 dijela, nema pravo za sebe, a bez suglasnosti ostalih suvlasnika, odlučiti koji će dio suvlasničke stvari koristiti u naravi, pa žalbeni navodi tužiteljice, da je bila na terenu s geometrom na predmetnoj čestici i istu obilježila na način da je izdvojila kao samostalnu cjelinu površinu od 500 m[2] , koja njoj pripada u cijelosti, te ju ogradila, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer među suvlasnicima kč.br. 2046/5 nije došlo do dobrovoljne fizičke diobe te nekretnine na način da bi tužiteljica postala samovlasnik izdvojenog posebnog dijela nekretnine.
Stoga je pobijanom presudom tužbeni zahtjev pravilno odbijen.
Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).
Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa njom nije uspjela, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 17. siječnja 2019.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić