Psz-167/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 167/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću za upravne sporove sastavljenom od sudaca Jakoba Miletić, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmann i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg stručnog suradnika Branke Papeš, kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjene M.O., G. iz K., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje broj C-66/92 od 12. svibnja 1992., radi prekršaja iz čl. 343. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 355. st. 1. Carinskog zakona, u sjednici održanoj dana 15. srpnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev kažnjene M.O., G. iz K. protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje broj C-66/92 od 12. svibnja 1992. odbija se.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje br. C-66/92 od 12. V. 1992. odbijena je žalba kažnjene i potvrđeno je rješenje Komisije za prekršaje Carinarnice Split br. P-56/92 od 12. III. 1992., kojim je ova oglašena krivom za prekršaj iz čl. 343. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 355. st. 1. Carinskog zakona, kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 7.000 HRD i izrečena zaštitna mjera oduzimanja robe koja je predmet prekršaja.

Protiv ovog rješenja kažnjena je podnijela zahtjeva za sudsku zaštitu, navodeći da je za robu koju je uvezla u Republiku Hrvatsku carinu platila u Sarajevu, i da dio robe služi njezinim osobnim potrebama, a predstavlja njezinu osobnu garderobu. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Zahtjev za sudsku zaštitu nije osnovan.

Odredbom iz čl. 343. st. 1. toč. 1. Carinskog zakona ("Narodne novine" br. 53/A/91) propisano je da će se kazniti za prekršaj pravna osoba ako izvan graničnog prijelaza prenese ili pokuša prenijeti robu preko carinske crte (čl. 11.) a odredbom iz čl. 355. st. 1. Carinskog zakona, da će se za prekršaj kazniti domaća fizička osoba koja izvrši neku od radnji propisanih u čl. 343. st. 1. Carinskog zakona.

Prema čl. 11. Carinskog zakona uvoz robe preko carinske crte obavlja se pograničnim prijelazima za međunarodni promet.

U konkretnom slučaju u prekršajnom postupku utvrđeno je da kažnjena, na putovanju iz Istambula u Split, prilikom prelaska carinske crte između Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, carinsku crtu sa robom koju je nosila sobom, pobliže opisanom u izreci prekršajnog rješenja prvog stupnja, nije prešla na pograničnom prijelazu za međunarodni promet (Kamensko ili Mostar), nego na mjestu gdje nema pograničnog prijelaza za međunarodni promet.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je u pobijanom rješenju, kao i u rješenju prvog stupnja, djelo kažnjene, u smislu naprijed citiranih propisa, pravno kvalificirano kao prekršaj iz čl. 343. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 355. st. 1. Carinskog zakona.

Kažnjena neosnovano u zahtjevu ističe da je carinu za uvezenu robu koja je predmet prekršaja platila u Sarajevu, pa da je smatrala da nije dužna prenijeti robu preko carinske crte. Ovo iz razloga što Sarajevo nije pogranični prijelaz za međunarodni promet preko kojeg se uvozi roba u Republiku Hrvatsku, tako da sve kad bi ove tvrdnje i bile istinite, one nisu odlučne za odluku o zahtjevu. Kažnjena u zahtjevu, takodjer, neosnovano ističe da dio robe predstavlja njenu osobnu garderobu. Time se ona u suštini poziva na carinsku povlasticu iz čl. 27. toč. 2., a na ovu povlasticu, pod pretpostavkama propisanim zakonom, može se pozvati samo osoba koja robu preko carinske crte prenosi pograničnim prijelazom za međunarodni promet. Izrečena kazna utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe iz čl. 28. Zakona o prekršajima i čl. 343. st. 1. u vezi čl. 355. st. 1. Carinskog zakona, a izrečena zaštitna mjera oduzimanja robe, na pravilnoj primjeni odredbe iz čl. 357. st. 1. Carinskog zakona.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 136. i čl. 137. Zakona o prekršajima u vezi čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) zahtjev za sudsku zaštitu kao neosnovan valjalo odbiti.

U Zagrebu, 15. srpnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. M.O., K.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).