Revr-1215/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1215/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. T. iz Z., koga zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. P. u. d.o.o., Z., koga zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-439/12-2 od 17. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1723/07 od 7. studenoga 2011., u sjednici održanoj 16. srpnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija podnesena po punomoćniku tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija podnesena po tužitelju osobno odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 23. srpnja 2007., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.457,50 kn. Drugostupanjskom presudom žalbe tužitelja odbijene su kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude po punomoćniku tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv iste presude i tužitelj osobno podnio je reviziju zbog istih revizijskih razloga. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija podnesena po tužitelju osobno je nedopuštena, dok je revizija podnesena po punomoćniku tužitelja neosnovana.

Prema odredbi čl. 91. a). st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik, a iznimno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit. Odredbom čl. 91. a) st. 3. ZPP propisano je da je stranka dužna uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

U konkretnom slučaju reviziju je podnio tužitelj osobno, a uz reviziju nije priložio potvrdu o položenom pravosudnom ispitu, a niti je takva potvrda u ovom postupku već prije podnesena sudu.

Slijedom iznesenog revizija podnesena po tužitelju osobno nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP odbačena kao nedopuštena.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno paušalnoj tvrdnji revidenta nije pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe sami sebi ni sadržaju isprava.

Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je

- da je tužitelj dana 13. travnja 2007. s tuženikom sklopio ugovor o radu za obavljanje poslova djelatnosti usluga privatne zaštite, a koja djelatnost je prema odluci Vlade RH od 14. prosinca 2005., kao osnivača tuženika, bila registrirana kao jedna od djelatnosti tog društva;

- da obavljanje navedene djelatnosti kod tuženika nije započelo niti je tužitelj od sklapanja ugovora o radu, osim pripremnih radnji, obavljao poslove u okviru te djelatnosti;

- da je tuženik dana 14. svibnja 2007. odlučio da se organiziranje i obavljanje djelatnosti pružanja privatne zaštite odgađa do daljnjega;

- da je tuženik dana 23. srpnja 2007. otkazao tužitelju ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom;

- da je odlukom Vlade RH od 31. srpnja 2008. određeno brisanje djelatnosti pružanja privatne zaštite iz Odluke o osnivanju društva;

- da nije postojala mogućnost tužitelja zaposliti na nekim drugim poslovima,

- da je postupak otkazivanja proveden sukladno odredbama Zakona o radu.

Ne osporavajući utvrđenje suda da obavljanje djelatnosti pružanja privatne zaštite nije ni započelo, revident smatra da je za prestanak potrebe za njegovim radom odlučan dan donošenja odluke o brisanju te djelatnosti, kao jedne od registriranih djelatnosti društva, a ne stvaran prestanak potrebe za njegovim radom.

Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je ocijenio prvostupanjski sud da je pravno neodlučna okolnost što je u vrijeme donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu djelatnost pružanja privatne zaštite još bila upisana u sudskom registru kao predmet poslovanja tuženika, jer takav upis tek daje pravo pravnom subjektu na obavljanje registrirane djelatnosti, ali nužno ne pretpostavlja da se upisana djelatnost stvarno i obavlja te da postoji potreba za radom radnika na obavljanju te djelatnosti.

Prema odredbi čl. 113. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 38/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 137/04 (pročišćeni tekst) - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog. Kao opravdani razlog, između ostalog, u alineji 1. naveden je prestanak potrebe za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Tuženik je dokazao da obavljanje djelatnosti pružanja privatne zaštite, koju je počeo pripremati i organizirati tužitelj, nije nikad započelo, između ostalog i zbog toga što tuženik nije ishodio odobrenje za obavljanje te djelatnosti u skladu sa Zakonom o privatnoj zaštiti ("Narodne novine" 68/03), zbog čega je, između ostalog, 14. svibnja 2007., dakle, prije otkazivanja ugovora o radu, tuženik odlučio da se organiziranje i obavljanje djelatnosti pružanja privatne zaštite odgađa do daljnjega.

Utvrdivši da je slijedom navedenog prestala potreba za radom tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz iz čl. 113. st. 1. alineja 1. ZR.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza Zakonom o radu traži se postojanje opravdanog razloga za otkaz, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz (čl. 119. st. 1. ZR).

Navedena iznimka od načelnog pravila o teretu dokazivanja, odredbom čl. 119. st. 1. ZR, predviđena je samo za postojanje opravdanog razloga za otkaz, a ne i za druge činjenice koje mogu dovesti do nedopuštenosti odluke o otkazu, pa tako i mogućnosti zapošljavanja radnika na drugom radnom mjestu (čl. 113. st. 2. ZR).

Stoga nije osnovana tvrdnja revidenta, koji uostalom ni ne ukazuje na konkretnu mogućnost zaposlenja na drugom radnom mjestu, da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 119. st. 1. ZR.

U situaciji kad je tuženik odlukom od 14. svibnja 2007. obustavio postupak organiziranja djelatnosti pružanja privatne i kad tuženik s tom djelatnošću nije započeo, zbog čega je prestala potreba za radom tužitelja koji je tu djelatnost trebao organizirati i njome rukovoditi, neosnovani su revizijski razlozi da je tužitelju dan osobno uvjetovani otkaz.

Nije stoga osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 16. srpnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.