I Kž-575/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 575/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2009. broj K-42/09, u sjednici održanoj 11. siječnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2009 broj K- 42/09, proglašen je krivim opt. D. B. što je počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom - zlouporabu opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ), pa je na temelju tih zakonskih propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 9. siječnja 2009. do 5. veljače 2009.

Na temelju čl. 76. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od opojnih droga, koja može trajati do prestanka razloga iz kojih je primijenjena, aju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

a u svakom sluč

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ-a optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta u odnosu na opojnu drogu i to 6,44 grama kokaina, 25 tableta heptanona, džepna digitalna vaga marke „AO 7“, 8 manjih PVC vrećica i 6 komadića PVC vrećica, te tri fragmenta PE folije nalik na izrezanu vrećicu zataljenih vrhova, te je određeno njihovo uništavanje nakon pravomoćnosti presude.

I Kž 575/09-4

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/ 99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u nastavku: ZKP) opt. D. B. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 12. 584,10 kn i trošak sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. B. putem branitelja H. K., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP, prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-1150/09 od 21. srpnja 2009. predložila je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Premda optuženik uvodno ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, on tu žalbenu osnovu ne obrazlaže.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnesene žalbe i po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije ustanovio da je počinjena bilo koja postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i s time povezanu povredu Kaznenog zakona, optuženik zapravo problematizira utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na provedeno sudsko-psihijatrijsko vještačenje, smatrajući da je na temelju tog dokaza sud izveo pogrešan zaključak da je optuženik predmetnu drogu kokain i tablete heptanona, osim za vlastite potrebe nabavio i radi daljnje prodaje. Svoje tvrdnje argumentira okolnošću da je optuženik ovisnik te da je inkriminirana količina od nešto manje od 6,5 grama kokaina a koja je upravo i oduzeta od optuženika dostatna za zadovoljenje povremenih ovisničkih potreba za oko mjesec dana. Budući da je u tom dijelu potvrđena obrana optuženika o načinu na koji je koristio kokain, dakle povremeno, unatoč činjenici da ovisnici ne posjeduju količine droge za duže od dva tjedna, žalitelj smatra utvrđenim s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka, da je ovu količinu posjedovao isključivo za vlastite potrebe. Stoga tvrdi da ga se može eventualno teretiti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a. Ovu tvrdnju obrazlaže okolnošću da je inkriminiranu količinu opojne droge držao u stanu te je dobrovoljno izručio djelatnicima policije prilikom pretrage.

I Kž 575/09-4

Nabavu kokaina u količini dostatnoj za mjesečnu uporabu opravdava okolnošću da je nabavom veće količine opojnu drogu dobio po nižoj cijeni, a posjedovanje džepne digitalne vage okolnošću da je vaganjem provjeravao kupljene količine radi zaštite svoje „investicije“.

Navodi da su njegovi mjesečni prihodi koje ostvaruje u redovnom radnom odnosu kao konobar (cca 7.000,00 kn) uz podmirenje svih mjesečnih troškova (najam stana, režije, automobil) dostatni i za kupovinu opojne droge kokain za razdoblje od mjesec dana budući da je mjesečno za drogu izdvajao iznose između 2.000,00 do 2.500,00 kuna.

Protivno žalbenim navodima, okolnosti istaknute u žalbi nisu dostatne da bi dovele u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik opojnu drogu posjedovao za vlastite potrebe ali i za daljnju prodaju. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno zaključio na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra da unatoč količini opojne droge kokain pronađene kod optuženika, koja je dostatna za mjesec dana povremene konzumacije, s obzirom na okolnost da je klinička slika ovisnosti kod optuženika blaža prema srednjoj težini, uz razvijeno karakteristično ovisničko ponašanje, zaključio da upravo zbog utvrđene ovisnosti optuženik nije nabavio inkriminiranu količinu samo za vlastite potrebe već i radi prodaje.

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da su od optuženika prigodom pretrage oduzete digitalna vaga s tragovima kokaina ali i 8 manjih izrezanih PVC vrećica te jedna manja vrećica unutar koje se nalazilo 6 do 7 komadića (vrhova) vrećica namijenjenih za formiranje doza za jednokratnu uporabu.

Upravo pronađeni predmeti koji su karakteristična ambalaža za pakiranje opojne droge kokain u tzv. suze za jednokratnu uporabu, ali i posjedovanje digitalne vage, protivno žalbenim navodima, upućuju na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti njegove obrane da bi opojnu drogu vagao za vlastitu konzumaciju s obzirom na nespornu okolnost da je ovisnik dvije do tri godine. Kada se tome pridoda okolnost da optuženik ima razvijeno karakteristično ovisničko ponašanje a da ovisnici kod sebe ne posjeduju količine opojne droge za period duži od dva tjedna, to, neovisno o tome da je pronađena količina kokaina dostatna za povremenu uporabu za mjesec dana, pripremljene vrećice za pakiranje pronađene kod optuženika i mjesto na kojem je droga bila sakrivena u stanu (u zvučniku) uz utvrđeni nesrazmjer prihoda i rashoda, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak da je opojnu drogu koju je optuženik dobrovoljno predao prigodom pretrage, držao dijelom za vlastite potrebe, a dijelom radi prodaje, kako ti ispravno zaključuje prvostupanjski sud a kao ispravno prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Prema tome, prihvaćajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i ispravno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za donošenje ispravne i zakonite odluke i da je na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio Kazneni zakon, kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, a ne zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, kako se to neosnovno tvrdi u žalbi.

Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski, ispitao je u smislu odredbe čl. 382.

I Kž 575/09-4

Zakona o kaznenom postupku pobijanu presudu i u dijelu odluke o kazni te našao da je ispravno optuženiku uz primjenu propisa o sudskom ublažavanju kazne izrečena minimalna kazna koja se za presuđeno kazneno djelo može izreći. Isto tako, prvostupanjski sud je osnovano prema optuženiku primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama iz čl. 76. st. 1. KZ-a budući da iz provedenog vještačenja proizlazi da je optuženik ovisnik o opojnim drogama, a zbog te ovisnosti postoji opasnost od ponovnog počinjenja istovrsnog kaznenog djela. Ispravno je primijenjena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 80. st. 1. KZ u vezi čl. 173. st. 7. KZ-a, jer se radi o predmetima za koje je utvrđeno da su bili namijenjeni počinjenju kaznenog djela.

Slijedom svega naprijed izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP-a, presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Ana Garačić, v.r.