Gž-281/2016-3 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: 8 Gž-281/16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. M.M. udove Z. OIB…., pod 2. V.M. pokojnog Z., OIB….. i pod 3. M.M. pokojnog Z., OIB….., svi iz S. i svi zastupani po punomoćnicima V.Lj. i Ž.V., odvjetnicima u S., protiv tuženika K.B.C. S., OIB…., iz S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Pi-774/11 od 23. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2016.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-774/11 od 23. veljače 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Dužan je tuženik da u roku od 15 dana isplati svakom od tužitelja iznos od 220.000,00 kn zatim, kao i sveukupan iznos, za sve tužitelje, na ime imovinske štete, u visini od 74.491,78 kn, a sve iznose sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe tj. od dana 19. srpnja 2011.g. do 01. kolovoza 2015.g. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 140.168,75 kuna."

Ovu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. –u daljnjem tekstu : ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je dopuštena i pravovremena.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale uslijed smrti prednika tužitelja do koje je došlo, kako se tužbom tvrdi, postupanja suprotno pravilima i metodama rada zdravstvene struke i znanstvenim spoznajama, dakle zbog liječničke greške prilikom kolonoskopije, pogrešnog pristupa liječenju, kontroli, zadržavanju u bolnici i sl., odnosno nesavjesnog liječenja.

Šteta koju su tužitelji tražili naknaditi je:

- za povredu prava osobnosti za svakog od njih po 220.000,00 kuna,

- za materijalnu štetu koja se odnosi na troškove karmina, pogreba, crnine, svetih misa, grobnice i nadgrobnog spomenika za sve tužitelje u ukupnom iznosu 74.491,78 kuna.

Nakon što je prvostupanjski sud poveo dokaze vještačenjem po dva medicinska fakulteta, onog u R. i onog u Z., svoju je odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka Medicinskog fakulteta u Z., ocijenivši onaj Medicinskog fakulteta u R. paušalnim i neodgovornim. Mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta u R. bilo je da je prednik tužitelja liječen po pravilima struke te da nije bilo nesavjesnog liječenja.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Z. prvostupanjski je sud utvrdio da je do smrti prednika tužitelja došlo zbog:

- obavljene kolonoskopije koja dijagnostička pretraga je imala za posljedicu jatrogenu ozljedu, a taj neželjeni ishod predstavlja pogrešku u liječenju,

- propusta zaposlenika tuženika da prednika tužitelja upozore na to što bi se moglo s njegovim organizmom događati i koje bi sve posljedice mogle nastati u slučaju pojave jakih bolova, jer da je to učinjeno prednik tužitelja ne bi čekao zadnji trenutak da se obrati liječniku (nakon što je cijelu noć trpio bolove, tek je ujutro potražio liječničku pomoć, a to je bilo prekasno).

Svoju odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05. i 41/08. – u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da se smatra kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, potječe od te stvari odnosno djelatnosti.

Odgovornost tuženika se u ovom slučaju ima prosuditi primjenom odredbe članka 1061. ZOO-a kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da se odgovornost tuženika temelji na odredbi članka 1063. ZOO-a, dakle da je riječ o odgovornosti po principu uzročnosti, a ne po principu krivnje (članak 1045. ZOO-a).

Tuženik dakle odgovara po principu krivnje (svog zaposlenika).

Svaka medicinska greška ne znači a priori postojanje odgovornosti liječnika.

Naime, greška može biti posljedica nekih posebnih okolnosti u tijeku medicinskog tretmana na koje liječnik nije mogao utjecati, zbog čega nema ni njegove odgovornosti (pa nema ni prava na naknadu štete), a može biti takva da za nastalu štetu odgovornost snosi liječnik, pa je tuženik, kao njegov poslodavac, dužan štetu naknaditi.

Već iz samih pismenih uputa za bolesnike naručene za kolonoskopiju proizlazi da se bolesnici upozoravaju na moguće komplikacije – upale, oštećenje stjenke crijeva i dr., te se pozivaju u slučaju bolova u trbuhu koji ne prestaju ili se pojačavaju odmah javiti liječniku. Svaka takva komplikacija nije posljedica one greške za koju postoji odgovornost liječnika (tako i ŽS u S., u priloženoj presudi br…), a kad se tome doda podatak da se prednik tužitelja nije po pojavi simptoma postojanja komplikacija odmah javio liječniku, neutemeljeno je (bar za sada) zaključiti da je tuženik (i to isključivo) odgovoran za štetu. Ovo posebno stoga što i iz nalaza i mišljenja vještaka na kojem prvostupanjski sud jest utemeljio pobijanu odluku proizlazi da su na klinički tijek zbivanja i konačni ishod utjecali dodatni činitelji i to uzimanje kortikosteroidne terapije i odlaganje traženja medicinske pomoći.

Žalitelj navodi kako se on protivio da se u ovom predmetu vještačenje povjeri Medicinskom fakultetu u Z., pa da stoga prvostupanjski sud nije mogao odrediti takvo vještačenje s obzirom na odredbu članka 251. stavak 3. ZPP-a kojom je propisano da će sud odrediti predloženog vještaka ako se protivna strana ne usprotivi predloženom vještaku. Ovaj sud takav navod smatra neosnovanim, jer smatra da navedenu odredbu treba tumačiti u odnosu na osobu vještaka, unutar institucije ili pravne osobe koja ima registriranu djelatnost vještačenja za određeno područje, a ne na samu instituciju ili pravnu osobu. No, pored toga, ovaj sud smatra da nalaz i mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta u R. nije argumentirano ocijenjeno paušalnim i neodgovornim, i to nakon što je od vještaka zatraženo očitovanje na prigovore tužitelja, zbog toga što je nalaz i mišljenje dano u (cit.) „jednom sumarnom obliku“, i to (cit.) „uz naknadu od čak 10.000,00 kuna“.

Prije dostave spisa radi provođenja vještačenja Medicinskom fakultetu u R., prvostupanjski je sud bio upoznat s činjenicom da će vještak biti (samo) prof. dr. sc. D. Š., te da je cijena vještačenja 10.000,00 kuna. Nalaz i mišljenje navedenog vještaka, premda nije obiman, sadrži jasan odgovor na pitanje – da li je prednik tužitelja nesavjesno liječen. Isto pitanje nije postavljeno vještacima Medicinskog fakulteta u Z.. Premda je ovim vještacima bilo predočeno mišljenje i nalaz vještaka Medicinskog fakulteta u R., oni se o njemu nisu očitovali, niti je to od njih zatraženo, kako bi se eventualno i na temelju njihovih očitovanja moglo argumentirano zaključiti o valjanosti tog nalaza i mišljenja.

Stoga je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Pored toga valja reći da je odluka o naknadi materijalne štete (osim što je jezično problematična) u ukupnom iznosu svima tužiteljima (dakle svakom jednako) neobrazložena. Pravo na naknadu štete i to samo one za koju se dokaže da mu je nastala ima svaki od tužitelja za sebe. To što su tužitelji majka i djeca ne znači da je šteta zajednička i jednaka. Također valja ukazati da je prvostupanjski sud visinu pojedinih (navodnih) troškova utvrdio, s gledišta ovog drugostupanjskog suda, paušalno i bez adekvatnog obrazloženja (npr. 2.000,00 kuna za svete mise i sl.- koliko to svetih misa, po kojoj cijeni i što je to slično svetim misama; 50.000,00 kuna za kupnju i izgradnju grobnice i nadgrobnog spomenika, bez i da je makar navedeno gdje i kakve grobnice i spomenika, pa čak i pogrebne usluge i troškove koji se odnose na treće osobe - aranžmani sestra C.i brat I.. Prvostupanjski je sud, po mišljenju ovog suda, propustio provesti i dokaze koje su parnične stranke predlagale (saslušanje tužitelja, posebno na okolnosti događaja koji su uslijedili nakon sporne medicinske pretrage, saslušanje svjedoka A.B., te nakon razjašnjenja pitanja koliko su nalazi vještaka doista suprotstavljeni, eventualno još jednog vještačenja).

Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

U Dubrovniku, 1. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić, v.r.