Us-7956/2007-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-7956/2007-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mire Kovačić kao predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Mirjane Čačić kao članica vijeća, te više sudske savjetnice Eveline Čolović Tomić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine V. iz V., koju zastupa Odvjetničko društvo K.-K. i partneri iz R., protiv zaključka tužene Primorsko-goranske županije, Županijskog zavoda za održivi razvoj i prostorno planiranje, klasa: UP/II-363-02/06-02/39, ur.broj: 2170/1-06-05/4-07-20 od 26. lipnja 2007., radi troškova vještačenja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. studenog 2010.,

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se zaključak Primorsko-goranske županije, Županijskog zavoda za održivi razvoj i prostorno planiranje, klasa: UP/II-363-02/06-02/39, ur.broj: 2170/1-06-05/4- 07-20 od 26. lipnja 2007.

Obrazloženje

Osporenim zaključkom tuženog tijela, po službenoj dužnosti, utvrđuje se naknada na ime troškova vještačenja imenovanoj ovlaštenoj stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije u upravnom postupku povrata sredstva komunalnog doprinosa, u iznosu i na način opisan tim zaključkom, s tim da utvrđenu naknadu moraju platiti Općina V., ovdje tužitelj i G. d.o.o. iz R., u jednakim dijelovima (odnosno svaki u ½ dijela).

Tužitelj u tužbi protiv osporenog zaključka prvenstveno ističe kako je utvrđeni iznos naknade određen u prevelikom iznosu, pri čemu se poziva na Pravilnik o stalnim sudskim vještacima donesen od strane Ministarstva pravosuđa, koji se primjenjuje u sudskim sporovima. Naime, tužitelj ističe da je u predmetnom vještačenju, neovisno o njegovoj složenosti, postojalo revizijsko izvješće (izrađeno po tužitelju i državnoj reviziji), te su postojali i drugi dokumenti, obračuni, proračuni, tako da je vještak morao samo izvršiti provjeru postojeće dokumentacije sa navodima i tvrdnjama stranaka u postupku. Nadalje, tužitelj tvrdi kako nije nikada zaprimio specifikaciju troškova, niti je tuženo tijelo na bilo koji način obrazložilo svoju odluku za ovako visoku naknadu vještaku, posebno uspoređujući ga sa sličnim vještačenjima, slijedom čega je ostalo u potpunosti nejasno na koji način je isti utvrđen. Zbog navedenog tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene ne samo materijalne, već i procesne odredbe glede visine naknade, zbog čega predlaže Sudu da njegovu tužbu uvaži i osporeni zaključak poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog zaključka iz razloga navedenih u njegovu obrazloženju, te predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije.

Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu, G. d.o.o. iz V., nije ovom Sudu dostavila odgovor na tužbu.

Tužba je osnovana.

Iz podataka sveza spisa proizlazi da je izvođenje dokaza vještačenjem određeno zaključkom tuženog tijela od 19. ožujka 2007., donesenim u postupku povodom žalbe trgovačkog društva G. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 18. kolovoza 2006., kojim je odbijen prijedlog imenovane zainteresirane osobe za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa.

Vještačenje je u žalbenom postupku tuženo tijelo odredilo radi utvrđivanja dinamike plaćanja komunalnog doprinosa od strane zainteresirane osobe u odnosu na rokove plaćanja utvrđene prvostupanjskim rješenjem od 21. prosinca 2004., te radi utvrđivanja na koji je način, u kojim iznosima i za koju namjenu tužitelj utrošio sredstva komunalnog doprinosa naplaćena temeljem navedenog prvostupanjskog rješenja odnosno da li je uopće, i ako jest, koji je to iznos naplaćenog komunalnog doprinosa uplaćen u izgradnju pojedinog objekta i uređaja komunalne infrastrukture taksativno navedenih u rješenju o komunalnom doprinosu.

Pri tomu, međutim, tuženo tijelo nije dalo valjane razloge zbog čega, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, nije prihvatilo dokaze na koje upire tužitelj i u tužbi (revizijsko izvješće, izvješće državne revizije, obračuni i dr.), kojima je tužitelj dokazivao da je izvršio obveze koje za njega proizlaze iz prvostupanjskog rješenja od 21. prosinca 2004., a kojim je zainteresiranoj osobi utvrđeno plaćanje komunalnog doprinosa. Ovo tim više što je prvostupanjsko tijelo u svojem rješenju, kojim je odbilo prijedlog zainteresirane osobe, iznijelo vrlo iscrpno razloge zbog kojih smatra da nema temelja za povratom komunalnog doprinosa, pri čemu je dalo i detaljan novčani prikaz po toj osnovi prikupljenih i potrošenih sredstava, imajući u vidu dokaze (isprave) pribavljene u prvostupanjskom postupku s tim u vezi, a koje je ocijenilo dostatnim za donošenje odluke u ovoj stvari.

Naime, dokaz vještačenjem je samo jedan od zakonom propisanih dokaznih sredstava koji se, sukladno članku 183. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 103/96), izvodi kada je za utvrđivanje ili ocjenu neke činjenice važne za rješavanje stvari potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže službena osoba koja vodi postupak. Prema pak odredbi članka 113. navedenog Zakona, posebni izdaci u gotovom novcu tijela koje vodi postupak, kao što su, između ostalog, izdaci za vještake, a koji su nastali provođenjem postupka o nekoj upravnoj stvari, padaju u pravilu na teret onoga koji je cijeli postupak izazvao (stavak 1.), s tim da je, kada osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna snositi te troškove (stavak 2.), a kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi državno tijelo koje je postupak pokrenulo (stavak 3.).

S obzirom na navedeno, a uvažavajući činjenicu da tužitelj nije uzrokovao predmetne troškove, a niti je postupak koji je pokrenut po žalbi zainteresirane osobe nepovoljno po njega okončan, Sud nalazi da je osporenim zaključkom, uz obrazloženje kakvo je njime dato, povrijeđen zakon na njegovu štetu.

Trebalo je stoga, temeljem članka 42 stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. studenog 2010.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Evelina Čolović Tomić, v.r.

Mira Kovačić, v.r.