Gzp-1404/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1404/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice B. P. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 3. srpnja 2008., dana 17. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici B. P. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 7.000,00 kn (slovima: sedamtisuća kuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 3. srpnja 2008. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS) smatrajući da joj je dugim trajanjem parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IVP-730/06 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj IV P- 730/06., očitovanja Županijskog suda u Splitu od 10. studenog 2009., provjerom u pisarnici Županijskog suda u Splitu i pisarnici Općinskog suda u Splitu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01, dalje: Ustav):

- postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Splitu 1. rujna 2003. tužbom tužiteljice B. P. (u ovom postupku predlagateljice) i još 66 tužitelja protiv I-tuženika Grada Splita i II-tuženika Dječjeg vrtića „R.“, radi isplate razlike plaće, predmet je zaveden pod poslovnim brojem IV P-1713/03,

- I-tuženik je dana 1. listopada 2005. dostavio odgovor na tužbu, a II-tuženik 25. siječnja 2006 .,

- na ročištu 4. studenoga 2005. utvrđeno je da nije pristupio nitko za tužitelja koje su podneskom od 31. listopada 2005. opravdale izostanak s ročišta i da spisu prileži podnesak I- tuženika koji je uručen punomoćniku II-tuženika, ročište je odgođeno, strankama je ostavljen rok da do idućeg ročišta spor pokušaju riješiti mirnim putem,

- na ročištu 25. siječnja 2006. zamjenik punomoćnika tužitelja ostao je kod tužbe i zahtjeva i predložio u nastavku postupka izvesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, punomoćnik I-tuženika ostao je kod navoda iznijetih tijekom postupka i predložio odgoditi ročište jer su u tijeku pregovori radi rješenja spora mirnim putem, punomoćnik II-tuženika istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II-tuženika, da jedan dio tužitelja između njih 67 nije aktivno legitimiran u predmetnom postupku jer su u mirovini ili rade kod drugog poslodavca te se usprotivio vještačenju, sud je rješenjem odgodio izvođenje dokaza vještačenjem, punomoćniku II-tuženika dodijeljen je rok od trideset dana radi očitovanja na prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na pojedine tužitelje te je strankama ostavljen rok radi pokušaja rješenja spora mirnim putem,

- na ročištu 14. ožujka 2006. zamjenik punomoćnika tužitelja ostao je kod tužbe i zahtjeva, punomoćnik I-tuženika kod navoda iznijetih tijekom postupka i prigovora zastare potraživanja, punomoćnik II-tuženika priložio je u spis podnesak kojim je prigovorio nedostatku aktivne legitimacije za pojedine tužitelje, zamjenik punomoćnika tužitelja zatražio je kraći rok radi očitovanja na zaprimljeni podnesak II-tuženika, sud je donio rješenje kojim je tužiteljima dodijelio rok od 15 dana radi očitovanja i uređenja tužbe obzirom na prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na pojedine tužitelje,

- ročište zakazano za 27. ožujka 2006. odgođeno je zbog bolesti suca,

- na ročištu 1. lipnja 2006. zamjenik punomoćnika tužitelja istaknuo je kako ima saznanja da je u međuvremenu zaključen novi Kolektivni ugovor, ali da isti ne regulira prava radnika u utuženom razdoblju već za buduće razdoblje, predložio je u nastavku postupka provesti financijsko vještačenje na okolnost visine bruto plaća koje bi tužiteljicama pripadale u utuženom razdoblju, punomoćnik I-tuženika priložio je podnesak kojim se očitovao na dotadašnji tijek postupka, sud je donio rješenje kojim je tužiteljima dodijelio rok od petnaest dana radi očitovanja na podnesak I-tuženika, da će se od II-tuženika zatražiti izvješće o visini bruto plaća u razdoblju od 1. rujna 2000. do 1. lipnja 2006. radi usporedbe sa zaposlenicima iste stručne spreme i godina rada u osnovnim školama u Splitu, nakon čega će se odrediti financijsko vještačenje,

- rješenjem suda od 17. srpnja 2006. razdvojeno je raspravljanje u predmetu te se postupak po tužbi tužiteljice (u ovom postupku predlagateljice) dalje vodio pod poslovnim brojem P-730/06.,

- na ročištu 5. veljače 2008. utvrđeno je da je predmetni spis formiran razdvajanjem tužbi tužiteljica iz spisa broj IV P-1713/03, punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i zahtjeva, prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja i da se od tuženika pribave podaci o bruto plaćama, punomoćnik I-tuženika ostao je kod navoda iznijetih tijekom postupka, sud je rješenjem odredio provođenje knjigovodstvenog vještačenja, pozvao tužiteljice na uplatu predujma, dok je II-tuženiku naložio dostavu podataka o visini bruto plaće za tužiteljice u utuženom vremenskom razdoblju,

- vještakinja je nalaz i mišljenje dostavila 8. srpnja 2008. te je tužiteljica u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje podneskom od 12. rujna 2008. uredila tužbeni zahtjev,

- na ročištu 16. listopada 2008. utvrđeno je da u spis zaprimljen podnesak tužiteljica kojom su uredile tužbeni zahtjev, punomoćnica I-tuženika predala je u spis podnesak kojim se očitovala na nalaz vještakinje M. T., tužiteljicama je dodijeljen rok od osam dana radi očitovanja na zaprimljeni podnesak tuženika,

- ročišta zakazana za 3. studenoga 2008. odgođena su radi nestanka električne energije i neuredne dostave poziva za ročište za punomoćnika II-tuženika,

- na ročištu 5. prosinca 2008. nakon raspravljanja glavna rasprava je zaključena, ročište za donošenje i objavu presude zakazano je za 19. prosinca 2008. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj IVP-730/06 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, presuda je otpremljena strankama 30. ožujka 2009.,

- povodom žalbe I-tuženika protiv presude (9. travnja 2009.) i žalbe II-tuženika (16. travnja 2009.) spis je dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Splitu koji je u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2009. presudom i rješenjem broj Gžri-97/09 od 22. listopada 2009. prihvatio žalbe I-tuženika i II-tuženika i preinačio presudu Općinskog suda u Splitu, broj IVP-730/06 od 19. prosinca 2008. u dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica te u dijelu pod točkom II izreke koja sadržava odluku o troškovima postupka,

- navedena drugostupanjska odluka dostavljena je predlagateljici putem punomoćnika dana 13. studenoga 2009.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu do donošenja odluke povodom njezinog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita prava nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagateljice.

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice u konkretnom slučaju, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu predlagateljice, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (1. rujna 2003.) i traje do 13. studenoga 2009., kada je predlagateljica po punomoćniku zaprimila drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen, tako da je riječ o mjerodavnom razdoblju u trajanju od 6 (šest) godina, 2 (dva) mjeseca i 12 (dvanaest) dana.

Iako je nadležni općinski sud održao osam ročišta, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke te poduzimao druge radnje u postupku koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke, postupanje tog suda nije bilo dovoljno ažurno i učinkovito, a broj održanih ročišta ukazuje na to da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) te nastojao raspravu dovršiti na što manje ročišta. Pri tome treba imati na umu da je u konkretnom slučaju riječ o postupku u parnici iz radnog odnosa u kojem je sud sukladno odredbi članka 434. stavka 1. ZPP uvijek, a osobito pri određivanju ročišta i rokova, dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

Prema ocjeni ovoga suda riječ je o složenom parničnom postupku obzirom da je radi utvrđenja spornih činjenica bilo potrebno provesti složeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje te uvid u brojne isprave priložene spisu.

Predlagateljica, kao tužiteljica, procesnim držanjem u parnici, koja je od posebnog značenja za predlagateljicu, prema ocjeni ovog suda nije doprinijela duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da je duljinom trajanja predmetnog sudskog postupka (preko šest godina), za kojeg je propisana hitnost u postupanju, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odredio u iznosu od 7.000,00 kn, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. prosinca 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.