Administrative court annuls tax authority decisions on real estate transfer tax due to lack of legal basis for inheritance claim.
Legislator summary
AI generatedThe Administrative Court in Osijek annulled the Ministry of Finance's decisions regarding real estate transfer tax and the temporary tax assessment. The plaintiff, a legal heir, argued that the tax authority lacked the legal basis to impose taxes on the inherited property under Article 13 of the Real Estate Transfer Tax Act. The court agreed, ruling that when a taxpayer is exempt from paying tax, the tax authority cannot issue a decision, rendering the administrative procedure complete without further action. Consequently, the court dismissed the tax authority's objections and ordered them to pay the plaintiff's legal costs.
Legislator headnote
AI generatedArticle 13 of the Real Estate Transfer Tax Act; Article 58 of the Administrative Disputes Act: When a taxpayer is exempt from paying tax due to inheritance, the tax authority lacks the legal basis to issue a tax decision, and the administrative procedure is deemed complete without further action.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: 8 UsI-151/2019-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice L. B., P., koju zastupa opunomoćenica M. Ž., odvjetnica u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreza na promet nekretnina, 18. lipnja 2019.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/16-01/41, URBROJ: 513-04/18-2 od 26. studenog 2018. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Slavonija i Baranja, Ispostave S. B. KLASA: UP/I-410- 20/2015-001/01246, URBROJ: 513-007-27-08/2015-011 od 4. prosinca 2015.
II. Poništava se privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave S. B. KLASA: UP/I-410-20/2015-001/01246, URBROJ: 513-007-27-08-2015-0003 od 12. kolovoza 2015.
III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak da tužiteljici nadoknadi troškove upravnoga spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-20/16-01/41, URBROJ: 513-04/18-2 od 26. studenog 2018. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Slavonija i Baranja, Ispostave S. B. KLASA: UP/I-410-20/2015-001/01246, URBROJ: 513-007-27-08/2015-011 od 4. prosinca 2015., kojim je u točki I izreke usvojena žalba tužiteljice izjavljena protiv privremenoga poreznoga rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda
Slavonija i Baranja, Ispostave S. B. KLASA: UP/I-410-20/2015-001/01246, URBROJ: 513-007-27-08-2015-0003 od 12. kolovoza 2015. te je u točki II izreke poništeno označeno privremeno porezno rješenje o razrezu poreza na promet nekretnina od 12. kolovoza 2015., kojim je tužiteljici, na osnovicu od 200.000,00 kn, razrezan porez na promet nekretnina u iznosu od 10.000,00 kn i isto je zamijenjeno novim prvostupanjskim rješenjem kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 140.748,78 kn i utvrđen porez na promet po stopi od 5 % u iznosu od 7.037,44 kn. Tužiteljica je utvrđeni iznos poreza obvezana platiti u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja na navedeni račun. Na nepravodobno uplaćeni porez na promet nekretnina obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zajedno s bratom L. K. i polusestrom G. K. K. zakonska nasljednica prvog nasljednog reda iza pokojnoga oca S. K. te su svi troje trebali biti obuhvaćeni rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. K. iz S. B., poslovni broj: O- 1036/03-5 od 4. ožujka 2004. i naslijediti očevu imovinu na jednake dijelove. Nadalje navodi da je zajedno s bratom i polusestrom tužiteljica također i unuka i zakonska nasljednica prvog nasljednog reda (stupa na mjesto pokojnog oca S.) pokojne bake M. K., te su svi troje trebali biti obuhvaćeni rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. B. iz S. B., poslovni broj: O- 630/05-2 od 27. listopada 2005. i naslijediti ostavinsku imovinu na jednake dijelove. Nadalje navodi da je u provedenim ostavinskim postupcima polusestra tužiteljice prešutjela činjenicu da je ostavitelj imao još djece i to tužiteljicu i njezinoga brata koji su ujedno i zakonski nasljednici pokojnog ostavitelja, te je polusestra tužiteljice G. K. K. stoga proglašena jedinom nasljednicom i pokojnog oca S. K. i pokojne bake M. K. Ističe da je predmetnu nekretninu naslijedila od pokojnog oca i bake, te da je morala pokrenuti sudski postupak radi pobijanja rješenja o nasljeđivanju. Smatra da je sudska nagodba poslovni broj: Mir-49/15 sklopljena u Općinskom sudu u S. B. 16. srpnja 2015., kao isprava o stjecanju, zapravo rješenje o nasljeđivanju „sui generis“ iza ostavitelja u prvom nasljednom redu, te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja.
S obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Podneskom od 30. travnja 2019. tužiteljica se, povodom dopisa Upravnoga suda u Osijeku poslovni broj: 8 UsI-151/2019-4 od 10. travnja 2019., očitovala na odgovor na tužbu tuženika, navodeći kako uz podnesak prilaže i rodni list te je predložila uvid u spis Upravnoga suda u Osijeku poslovni broj: 10 UsI-155/2019, kao i saslušanje svoga brata L. K., tužitelja u tom upravnom sporu.
Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.
Pri tome, sud je nepotrebnim ocijenio izvođenje dokaznih prijedloga za pribavu spisa naznačenih u tužbi, za uvid u spis Upravnoga suda u Osijeku poslovni broj: 10 UsI-155/2019, kao i saslušanje L. K., tužitelja u tom upravnom sporu, zbog razloga nastavno iznesenih u obrazloženju ove presude.
Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnoga postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Prema odredbi članka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) (stavak 1.). Stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (stavak 2.). Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je kako je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.
Sukladno odredbi članka 13. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili darovatelja.
Prema odredbi članka 14. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.
Člankom 8. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03., 163/03., 127/13. i 33/15.) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci (stavak 1.). Osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju po nasljednim redovima (stavak 3.). Nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda (stavak 4.).
Iz odredbe članka 9. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju proizlazi kako ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug.
Sukladno odredbi članka 10. Zakona o nasljeđivanju dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka.
Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je rješenjem o nasljeđivanju Općinskoga suda u S. B. broj: O-1036/03-5 od 4. ožujka 2004. koje je doneseno po javnom bilježniku Z. K. iz S. B. kao povjereniku, u ostavinskom predmetu iza pokojnog oca tužiteljice S. K., kao jedinom nasljednicom proglašena G. K. K., kćerka pokojnog S. K., koja je, među ostalim, naslijedila nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k. o. B. V., zk. ul. br. …, k. o. B., zk. ul. br. …, k. o. V. B. i zk. ul. br. …, k. o. V. B. u cijelosti.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u S. B. broj O-630/05-2 UPP/OS- 225/05 od 27. listopada 2005. koje je doneseno po javnom bilježniku M. B. iz S. B. kao povjereniku, u ostavinskom predmetu iza pokojne bake tužiteljice M. K., kao jedinom nasljednicom proglašena G. K., unuka pokojne M. K., koja je naslijedila nekretnine upisane u zk. ul. br. …, k. o. B. V. u cijelosti.
Spisu prileži tužba ovdje tužiteljice podnesena Općinskom sudu u S. B. protiv tuženika G. K. K., radi utvrđenja prava nasljedstva te je povodom te tužbe u postupku mirenja kod Općinskog suda u S. B. sklopljena sudska nagodba broj: Mir-49/15 (P-526/10) od 16. srpnja 2015., kojom je tužena G. K. K. priznala da tužiteljici pripada pravo nasljedstva na predmetnim nekretninama navedenim u označenim rješenjima o nasljeđivanju od 4. ožujka 2004. i 27. listopada 2005.
U spisu se nalazi i prijava prometa nekretnina koju je tužiteljica podnijela poreznom tijelu 16. srpnja 2015., u kojoj je tužiteljica navela da je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem od pokojnog oca S. K. i pokojne bake M. K., što je utvrđeno spomenutom sudskom nagodbom od 16. srpnja 2015.
Spisu prileži i označeno rješenje od 4. prosinca 2015., u kojem je prvostupanjsko porezno tijelo navelo kako je promet predmetnih nekretnina ostvaren na temelju isprave o stjecanju – spomenute sudske nagodbe od 16. srpnja 2015.
Tužiteljica se na označeno porezno rješenje od 4. prosinca 2015. godine žalila, navodeći kako je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem od pokojnog oca S. K. i pokojne bake M. K., a ne na temelju spomenute sudske nagodbe od 16. srpnja 2015., povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 26. studenog 2018. godine, u kojem je naveo da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla na temelju sudske nagodbe od 16. srpnja 2015. te da stoga nema pravne osnove za primjenu odredbe članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina, odnosno za porezno oslobođenje tužiteljice na temelju stjecanja nekretnina nasljeđivanjem od oca i bake.
Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako niti označeno prvostupanjsko privremeno porezno rješenje od 12. kolovoza 2015., zatim rješenje od 4. prosinca 2015., kao niti pobijano rješenje tuženika od 26. studenog 2018. nisu zakonita. Naime, među strankama nije sporno da je G. K. K., kćerka pokojnog oca tužiteljice i unuka pokojne bake tužiteljice, naslijedila od njih predmetne nekretnine označenim rješenjima o nasljeđivanju od 4. ožujka 2004. i 27. listopada 2005., iz razloga što u ostavinskom postupku nije utvrđena činjenica da pokojni S. K. ima i kćerku – tužiteljicu, zakonsku nasljednicu prvog nasljednog reda, odnosno da pokojna M. K. ima i unuku – tužiteljicu, zakonsku nasljednicu prvog nasljednog reda (prema načelu predstavljanja). Također nije sporno da je označenom sudskom nagodbom od 16. srpnja 2015. godine G. K. K. priznala tužiteljici pravo nasljedstva na predmetnim nekretninama.
Sporna je osnova nasljeđivanja, odnosno je li tužiteljica predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem od oca i bake pa da bi stoga bila oslobođena plaćanja poreza na promet nekretnina u smislu odredbe članka 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, ili ih je stekla na temelju pravomoćne odluke suda (članak 14. stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina).
Uzimajući u obzir cilj i svrhu navedenih odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina, kao i činjenicu da je tužiteljici uskraćeno njezino nasljedno pravo označenim rješenjima o nasljeđivanju od 4. ožujka 2004. i 27. listopada 2005., na koje je tužiteljica imala pravo sukladno članku 9. stavku 1. Zakona o nasljeđivanju, što je ispravljeno spomenutom sudskom nagodbom od 16. srpnja 2015. nakon što je tužiteljica pokrenula parnični postupak radi utvrđenja prava nasljedstva protiv polusestre kao zakonske nasljednice prvog nasljednog reda, koja je u ostavinskom postupku zatajila da pokojni S. K. ima i kćer – tužiteljicu, odnosno da pokojna M. K. ima i unuku – tužiteljicu, sud smatra kako se u konkretnom slučaju radi o stjecanju predmetnih nekretnina nasljeđivanjem od pretka tužiteljice (članak 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina) pa stoga porezno tijelo nije imalo zakonske osnove obvezati tužiteljicu predmetnim porezom na promet nekretnina.
Stoga je sud na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio osporeno, kao i navedena prvostupanjska rješenja, bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, čime je sud sam meritorno riješio predmetnu stvar, jer kada se porezni obveznik oslobađa plaćanja poreza, porezno tijelo ne donosi rješenje, pa se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.
S obzirom na navedeno, sud je na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude pod točkom I. i II.
U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima. Naime, stavkom 1. članka 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 2. članka 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, dok je stavkom 4. istog članka propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano, a ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
U tužbi podnesenoj ovom sudu 28. siječnja 2019. godine tužiteljica je putem opunomoćenice zatražila troškove upravnoga spora koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna te pripadajući PDV na navedeni iznos, dok je u spomenutom podnesku od 30. travnja 2019., koji sadrži činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu zatražila također troškove upravnoga spora koji se odnose na trošak sastava toga podneska u iznosu od 2.500,00 kuna te pripadajući PDV na navedeni iznos. Tako zatraženi trošak sud je u cijelosti priznao odnosno dosudio tužiteljici jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu i to sukladno naprijed navedenim odredbama članka 79. stavka 1., 2. i 4. Zakona o upravnim sporovima, budući da je tako zatraženi trošak u cijelosti iskazan sukladno Tbr. 23. stavku 1. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), sukladno Tbr. 42. Tarife kao i sukladno Tbr. 50. Tarife, te je stoga tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljici troškove upravnoga spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude (točka III. izreke presude).
Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 18. lipnja 2019.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).