Revr-320/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 320/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Ž. iz S. n. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik u R., protiv tuženika H. š. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. iz Z. i umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-346/2017-3 od 11. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj Pr-8/15-82 od 12. srpnja 2017., u sjednici održanoj 17. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R- 346/2017-3 od 11. siječnja 2018. odbija se kao neosnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-346/2017-3 od 11. siječnja 2018. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.

Tuženik H. Š. d.o.o., Z., ..., OIB: ... dužan je naknaditi tužitelju V. Ž. iz S. n. K., ..., OIB: ..., iznos od 119.000,00 kn (stotinu devetnaest tisuća kuna) sa zateznom kamatom od 02. ožujka 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Tuženik H. Š. d.o.o., Z., ..., OIB: ... dužan je naknaditi tužitelju V. Ž. iz S. n. K., ..., OIB: ..., panične troškove u iznosu od 40.612,09 kn zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana donošenja presude 12. srpnja 2017. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. O d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva, iznad dosuđenog iznosa, koji glasi:

"Tuženik dužan je naknaditi tužitelju iznos od 1.941.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 02. ožujka 2015. godine kada je tužba predana preporučenom poštom sudu, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. O d b i j a s e tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, iznad dosuđenog.

V. O d b i j a s e tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika odbijaju kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, te se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 12. srpnja 2017., broj Pr- 8/15-82:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 105.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od 2. ožujka 2015. do isplate (t. I.), kao i u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (t. III.),

b) preinačuje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev iznad iznosa od 105.000,00 kn, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

Preinačuje se odluka o parničnom trošku (t. II, IV. i V.), tako da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 23.392,54 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 12. srpnja 2017. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odbija.

Umješaču se ne dosuđuje trošak žalbe."

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, nižestupanjske presude ukinuti, odnosno preinačiti time da u cijelosti bude udovoljeno tužbenom zahtjevu uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi sve popisane parnične troškove, odnosno podredno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti "jednom drugom županijskom sudu na teritoriju RH radi donošenja presude, a tužitelju da budu dosuđeni svi popisani troškovi tijekom trajanja cijelog ovog postupka." Tužitelj je popisao trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv odluke o glavnoj stvari je neosnovana, dok je protiv odluke o troškovima postupka nedopuštena.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ističući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja da je učinjena pred drugostupanjskim sudom tužitelj određeno ne navodi u čemu se ista sastoji već samo prepisuje zakonski tekst iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP taj revizijski razlog nije moguće uzeti u razmatranje.

Jednako tako, navode revizije kojima se procjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to sukladno čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete 119.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (st. I. izreke), a djelomično je odbio tužbeni zahtjev i to za iznos od 1.941.000,00 kn (st. III. izreke). Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude istu odbio kao neosnovanu i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu, dok je žalbe tuženika i umješača protiv dosuđujućeg dijela djelomično odbio i to u dijelu kojim je tužitelju dosuđeno 105.000,00 kn, a preko tog iznosa preinačio je prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (za iznos od 14.000,00 kn), te je i za taj iznos tužitelj odbijen.

Donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 1064. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12), te odredbu čl. 1067. st. 4. ZOO, umjesto pravilno na st. 3. čl. 1067. ZOO, na što tužitelj ukazuje u reviziji.

Međutim, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud prihvaćajući stav prvostupanjskog suda da je tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 30% imao na umu čl. 1067. st. 3. ZOO, pa to što se (očitom omaškom) pozvao na stavak 3. navedene zakonske odredbe (čl. 1067. ZOO) nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u dijelu kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu.

U reviziji tužitelj u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojoj bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

Tužitelj u reviziji pobija i odluku o parničnim troškovima sadržanu u drugostupanjskoj presudi i pritom ukazuje na povredu prava na pravično suđenje, na radni materijal – Ustavna tužba – posebno sredstvo ustavnosudske zaštite – što ga je pripremila 2013. sada dr. sc. S. B., te na članak dr. sc. S. M. "..." i konačno na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske. Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojima se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 17. listopada 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.