Legislator Case Law & Legislation
Gr 1-727/2003-2 AI generated

Supreme Court rules that the County Court in Osijek has jurisdiction over enforcement proceedings based on its final judgment.

Case Number Gr 1-727/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court resolved a conflict of jurisdiction between the County Court and the Commercial Court in Osijek regarding enforcement proceedings. While the County Court claimed exclusive jurisdiction for commercial entities under the Law on Courts, the Commercial Court argued it should handle the enforcement of its own first-instance judgments. The court determined that since the enforcement was based on a final judgment from the County and County-Ban court, the County Court remained the competent authority.

Legislator headnote

AI generated

čl. 19. toč. 1a. i čl. 19. toč. 5. Zakona o sudovima; where enforcement proceedings are based on a final judgment issued by a non-commercial court, the court that issued the judgment retains jurisdiction despite the parties being commercial entities.

Keywords

AI generated
conflict of jurisdiction enforcement proceedings commercial court jurisdiction final judgment basis Law on Courts

Cited Legislation

AI generated
čl. 19. toč. 1a. Zakona o sudovima
čl. 19. toč. 5. Zakona o sudovima
čl. 23. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-727/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u ovršnoj predmetu ovrhovoditelja A. A., iz Đ., zastupanog po J. Š., odvjetniku u Đ., protiv ovršenika T. H. iz O., radi naplate novčane tražbine ovrhom na pokretninama ovršenika, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Osijeku, koji se rješenjem od 21. svibnja 2003. broj Ovr – 219/03-2 oglasio stvarno nenadležnim i Trgovačkog suda u Osijeku, koji je taj sukob izazvao dopisom od 23. rujna 2003. broj Ovr – 418/03, u sjednici održanoj 30. rujna 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu stvarno je nadležan Općinski sud u Osijeku.

Obrazloženje

Općinski sud u Osijeku se rješenjem od 21. svibnja 2003. broj Ovr-219/03 oglasio stvarno nenadležnim, temeljeći svoju odluku na činjenici da su ovrhovoditelj i ovršenik osobe koje obavljaju trgovačku djelatnost, za koje sporove je odredbom članka 19. toč. 1a. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 3/94, 100/96, 131/97 i 129/00) propisana isključiva nadležnost trgovačkih sudova.

Trgovački sud u Osijeku otklanja stvarnu nadležnost pozivom na odredbu članka 19. toč. 5. Zakona o sudovima, kojom je propisano da trgovački sudovi rješavaju i provode ovrhe odluka koje su sami donijeli u prvom stupnju, što ovdje nije slučaj, jer se ovršni prijedlog temelji na pravomoćnoj presudi Općinskog i Županijskog suda u Osijeku.

Razlozi Trgovačkog suda u Osijeku su osnovani.

Prema podnijetom prijedlogu za ovrhu ovršni prijedlog se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Osijeku od 14. svibnja 2002. broj P – 619/98, potvrđenoj presudom Županijskog suda u Osijeku od 31. ožujka 2003. broj Gž – 2537/02-2. Prema odredbi članka 19. toč. 5. Zakona o sudovima, trgovački sudovi rješavaju i provode ovrhe odluka koje su donijeli u prvom stupnju.

Pogrešno je stajalište Općinskog suda u Osijeku da se ovdje radi o sporu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora između osoba koje obavljaju trgovačku djelatnost, jer je spor između stranaka pravomoćno riješen navedenim presudama Općinskog i Županijskog suda u Osijeku, a predmet postupanja je rješavanje i provođenje ovrhe temeljene na tim presudama.

Stoga je za postupanje u ovom ovršnom predmetu stvarno nadležan Općinski sud u Osijeku, pa je temeljem odredbe članka 23. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.