Legislator Case Law & Legislation
I Kž-93/2005-3 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing drug trafficking sentence from one year to six months due to significant mitigating circumstances.

Case Number I Kž-93/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking. While the court rejected claims regarding procedural errors and factual findings, it found the original one-year sentence excessive given the numerous mitigating circumstances present. Consequently, the sentence was reduced to six months to better align with the principles of proportionality and the purpose of punishment.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 387. ZKP; Čl. 390. st. 1. ZKP: The second-instance court must independently assess mitigating circumstances; if they are significant, the court is obligated to apply leniency provisions to impose a lighter sentence than the first-instance judgment.

Keywords

AI generated
drug trafficking mitigating circumstances sentencing reduction second instance appeal proportionality principle Croatian Criminal Code ZKP

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 7.
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ
KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ zbog kojeg je proglašen krivim, po tim propisima, uz primjenu čl.
čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ
Zakona o izmjenama i dopunama KZ zbog kojeg je proglašen krivim, po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
čl. 173. st. 7. KZ
Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po tim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, po čl. 173. st. 7. KZ odnosna droga mu je oduzeta, dok je po čl.
čl. 122. st. 4. ZKP-a
KZ odnosna droga mu je oduzeta, dok je po čl. 122. st. 4. ZKP-a oslobođen od dužnosti da naknadi troškove kaznenog postupka.
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br.
čl. 65. st. 1. ZKP
22-23), pa kako se ne radi o slučaju kada okrivljenik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju u smislu čl. 65. st. 1. ZKP, to nema govora o tome da bi ispitivanjem optuženika po istražnom sucu bez branitelja, potom čitanjem tog iskaza na glavnoj raspravi bila ostvarena bitna postupovna povreda (iz čl.
čl. 367. st. 2. ZKP
ZKP, to nema govora o tome da bi ispitivanjem optuženika po istražnom sucu bez branitelja, potom čitanjem tog iskaza na glavnoj raspravi bila ostvarena bitna postupovna povreda (iz čl. 367. st. 2. ZKP).
čl. 368. ZKP
Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona žalitelj nije obrazložio niti naveo koju to povredu zakona iz čl. 368. ZKP ima u vidu, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl.
čl. 379. st. 1. ZKP
ZKP ima u vidu, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene ni bitne postupovne povrede iz čl.
čl. 6. KZ
čl. 50. KZ
čl. 390. st. 1. ZKP
Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. ZKP (toč.
čl. 387. ZKP
I) i čl. 387. ZKP (toč.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I KŽ 93/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. S. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 7. prosinca 2004. godine broj K-38/04, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Ćule,

p r e s u d i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba opt. Z. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i optuženik, za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ zbog kojeg je proglašen krivim, po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje nepreinačeni dio prvostupanjske presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom opt. Z. S. je proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pobliže opisanog u njenoj izreci, i po tim propisima osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, po čl. 173. st. 7. KZ odnosna droga mu je oduzeta, dok je po čl. 122. st. 4. ZKP-a oslobođen od dužnosti da naknadi troškove kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, po branitelju Z. K., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne blažu sankciju.

I KŽ 93/05-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, dalje: ZKP) predložilo je da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koju nalazi u tome što optuženik nije imao branitelja kada je dao iskaz pred istražnim sucem, a taj iskaz je pročitan tijekom glavne rasprave.

Naime, optuženik je po istražnom sucu upućen, između ostalog, da može imati branitelja, na što je odgovorio: "za sada branitelja neću uzimati, a obranu ću usmeno iznijeti" (l. 22-23), pa kako se ne radi o slučaju kada okrivljenik mora imati branitelja već pri prvom ispitivanju u smislu čl. 65. st. 1. ZKP, to nema govora o tome da bi ispitivanjem optuženika po istražnom sucu bez branitelja, potom čitanjem tog iskaza na glavnoj raspravi bila ostvarena bitna postupovna povreda (iz čl. 367. st. 2. ZKP).

Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona žalitelj nije obrazložio niti naveo koju to povredu zakona iz čl. 368. ZKP ima u vidu, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene ni bitne postupovne povrede iz čl. 367. ZKP ni povrede kaznenog zakona iz čl. 368. ZKP, na čije postojanje pazi drugostupanjski sud o službenoj dužnosti.

Stoga je neosnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

Žalba nije osnovana ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zapravo, optuženik se ne žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne navodi niti obrazlaže u čemu bi se to isto sastojalo, koje dokaze sud nije izveo, a trebao je, niti se u žalbi predlažu bilo kakvi daljnji dokazi, već se pobija samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se prigovara ocjeni obrane optuženika i suština iste ponavlja, napose da on nije nabavio opojnu drogu radi daljnje prodaje, već je njegov "motiv osim vlastitog konzumiranja bio jedino da se pokaže važan pred društvom i revanšira se nekim prijateljima od kojih je ranije dobivao drogu za uživanje".

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju provedenog postupka, korektne analize i savjesne ocjene kako obrane optuženika, tako i izvedenih dokaza, sve odlučne činjenice pouzdano utvrdio i ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim.

Naime, prema obrani samog optuženika, on bi "možda i prodao koju tabletu kako bi imao za piće, jer nije bio pri novcu" (l. 22-23, 51), pa kada se ta obrana dovede u vezi s količinom pronađene i od njega oduzete opojne droge (61 kom tableta "ecstasy"), način njenog pakovanja, s njegovim materijalnim i obiteljskim prilikama, kao i s činjenicom da nije

I KŽ 93/05-3

ovisnik o opojnim drogama, onda je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je on neovlašteno kupio odnosnu drogu radi prodaje, što je opširno i valjano obrazložio. Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno (i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, žalba je osnovana zbog odluke o kazni.

Naime, prvostupanjski je sud utvrdio brojne i značajne olakotne okolnosti (str. 5 st. 1 presude), pa kada se iste pravilno vrednuju, onda one imaju značaj posebno izraženih olakotnih okolnosti, koje opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne i osudi optuženika na blažu kaznu od one na koju je osuđen pobijanom presudom, bez obzira na učestalost ovakvih kaznenih djela i njihovu društvenu opasnost.

Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda trebalo prihvatiti žalbu optuženika zbog odluke o kazni i uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, jer će se i tom kaznom, u konkretnom slučaju, moći ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u odredbama čl. 6. i čl. 50. KZ.

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. ZKP (toč. I) i čl. 387. ZKP (toč. II).

U Zagrebu, 3. ožujka 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Josip Budinski, v.r.