Rev-2001/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2001/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Vladimira Darkulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.Ž. iz B. . ., zastupanog po punomoćniku N.Š., odvjetnici iz R., protiv tuženika 1) A.K. starije iz V. br. ., 2) A.K. mlađe iz V. br. .,. koja je ujedno i punomoćnik prvotuženice, radi isplate, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 27. siječnja 1993. broj Gž-1721/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama od 14. travnja 1992. broj P-9/92-37, u sjednici održanoj 1. veljače 1995.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Delnicama od 14. travnja 1992. broj P-9/92-37 suđeno je:

" I. Tuženice dužne su solidarno isplatiti tužitelju iznos od 351.996 HRD (tristopedesetjednutisućudevetstodevedesetšest HRD) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 1992. godine do isplate, te naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 54.789 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu od 185.211 HRD, kao i zatraženom kamatom na taj iznos tužitelj se odbija."

Presudom Okružnog suda u Rijeci od 27. siječnja 1993. broj Gž-1721/92-2 odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja je potvrđena.

Protiv drugostupanjske presude tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda preinači a tužbeni zahtjev tužitelja odbije ili pak da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer je, nakon što je drugostupanjski sud ukinuo presudu od 20. rujna 1991. godine broj P-170/91 prvostupanjski sud izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju.

Nema ni bitne povrede u vezi čl. 8. ZPP na koji se ukazuje u reviziji, jer je prvostupanjski sud ocjenio dokaznu snagu iskaza ispitanih svjedoka na temelju slobodne ocjene dokaza, a takva ocjena nije vezana za zakonska pravila o tome kada treba uzeti da je određena tvrdnja istinita ili neistinita.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (da tuženice nisu znale da se radi o građi koja je vlasništvo tužitelja, da se radi o ostavinskoj imovini pok. K.E., da bi tužene stekle vlasništvo dosjelošću), jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Budući da je utvrđeno da je sporna količina od 18 kubnih metara jelove rezane građe vlasništvo tužitelja, a da su tuženice istu otuđile, pravilan je i po ocjeni ovog revizijskog suda stav nižih sudova da tužitelj ima pravo na naknadu štete koju su tuženice dužne nadoknaditi tužitelju prema cijenama u vrijeme presuđenja, a ne u visini cijene koja je dobivena prodajom, pa je tako pravilno primjenjena odredba čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), jer je trenutak mjerodavan za određivanje visine naknade materijalne štete dan donošenja sudske odluke.

Nije osnovan niti revizijski prigovor da je trebalo primjenom odredbe čl. 191. Zakona o obveznim odnosima obvezati tužene da plate manju naknadu nego što iznosi šteta, jer sud može vodeći računa o materijalnom stanju oštećenika, osuditi odgovornnu osobu da isplati manje naknadu nego što iznosi šteta ako ona nije uzrokovana ni namjerno ni krajnjom nepažnjom, a iz utvrđenja prvostupanjskog suda ne proizlazi da se radi o takovu slučaju.

Kako je, dakle, materijalno pravo pravilno primjenjeno reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393.ZPP.

U Zagrebu, 1. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.