Rev-2297/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2297/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Veseljka Šeparovića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.Z. pok. A. iz K., koga zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik iz I., protiv tužene S.BANKE - POSLOVNA JEDINICA I., radi činjenja, rješavajući reviziju tužitelja, izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. listopada 1994. godine broj Gž- 2202/92 kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Imotskom od 14. svibnja 1992. godine broj P-307/92, u sjednici održanoj 13. srpnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski sud odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev, a koji je glasio:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe postupiti po svom nalogu za izvršenje doznake u inozemstvo na ime tužitelja od 5. veljače 1991. godine na iznos od 25.000 DEM što znači prednji iznos dostaviti na račun L.K.S.."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da je tužitelj bio devizni štediša kod tužene banke, da je 5. veljače 1991. godine dao pismeni nalog da mu se sa njegovog računa isplati na račun u Nj. banci 25.000 DEM, da to tužena nije učinila, te je obavijestio tužitelja da "ne garantira doznaku prije 30 dana", te da su na dan 27. travnja 1991. godine devizna sredstva zatečena kao devizni depozit kod tužene banke.

Budući su Uredbom o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 77/91 - stupio na snagu 23.12.1991.g.) svi devizni depoziti zatečeni na dan 27. travnja 1991. godine pretvoreni u javni dug (sa režimom tzv. stare devizne štednje) i da tim deviznim

sredstvima tužena banka nije mogla disponirati, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Okolnost da je tužitelj tražio prijenos deviznih sredstava na svoj račun u Nj. prije donošenja Uredbe i prije 27.4.1991. godine nije odlučna za pravnu ocjenu ovog predmeta i obvezu tužene da izvrši prijenos deviznih sredstava na račun tužitelja, koja su pretvorena u javni dug.

Ukoliko je tuženik eventualno, u neizvršenju naloga za prijenos novčanih deviznih sredstava sa računa tužene banke na račun tužitelja u Nj., povrijedio ugovornu obvezu o deviznom depozitu (o vremenskoj obvezi za postupanje na isplatu ili prijenos sredstava), može to biti osnov za naknadu štete, ali nije bilo osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj označio jer, kako je rečeno, sa deviznim sredstvima koja prestavljaju deviznu štednju nije bilo moguće disponirati donošenjem citirane Uredbe, pa su zato nižestupanjske presude valjane i donijete uz pravilnu primjenu materijalnog prava te revizija tužitelja nije osnovana i trebalo ju je odbiti te presuditi kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 13. srpnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.