II Kž-487/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 487/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. H., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog E. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 8. studenog 2013. broj Kv-113/2013 (K-12/2013-38) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 22. studenog 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog E. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog E. H., zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 4. KZ/97, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. i 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12. i 56/13.; nastavno: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog E. H. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja H. K., odvjetnika iz K., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da protiv optuženog E. H. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

II Kž 487/13-4

Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je optuženik državljanin Federacije Bosne i Hercegovine, gdje mu je prijavljeno i prebivalište, dok za teritorij Republike Hrvatske nije vezan ni obiteljski ni poslovno, a iz njegovog vlastitog iskazivanja proizlazi da je s područja Federacije Bosne i Hercegovine na područje Republike Hrvatske ulazio putem ilegalnih graničnih prijelaza. Izneseno, uz činjenicu da ga se ovdje potvrđenom optužnicom tereti da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva, ukazuje na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da bi, u slučaju puštanja na slobodu, mogao pobjeći, kriti se i na taj način osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka.

Osnovanost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika da su Republika Hrvatska i Federacija Bosne i Hercegovine potpisale sporazum o pravnoj pomoći u kaznenopravnim predmetima prema kojem su države potpisnice obvezne izručiti osobe koje se, u državi koja traži izručenje, progone zbog počinjenja kaznenog djela. Ovo stoga što, imajući na umu težinu terećenog kaznenog djela te visinu kazne zapriječene za isto, nema zapreke da optuženik, u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti u ovom postupku, pobjegne na teritorij bilo koje druge države ili pak postane nedostupan pravosudnim tijelima Federacije Bosne i Hercegovine.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 s pravom utemeljio na okolnostima navedenima u ovjerenom prijevodu dopisa Interpola Kanada iz kojeg proizlazi da je optuženik u siječnju 2006. proglašen krivim i osuđen zbog kaznenog djela silovanja maloljetne osobe, a potom i protjeran iz Kanade te mu je zauvijek zabranjen povratak u tu državu, kao i to da je u toj državi bio optužen i zbog više drugih kaznenih djela, između ostalih, i onih s elementima nasilja (napad, seksualni napad, verbalne prijetnje, prisilno držanje drugih osoba u zatočeništvu, nošenje skrivenog oružja). Izneseno, uz činjenicu da i iz vlastitog iskazivanja optuženika proizlazi da je u Kanadi bio osuđivan zbog više kaznenih djela, gdje je i izdržao kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, ukazuje na to da prijašnje osude nisu utjecale na njega na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja, već je, naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo budući da se ovdje osnovano sumnjiči da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva.

Budući da, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iznesene okolnosti upućuju na zaključak da bi optuženik boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo, protiv njega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 kao nužne i jedine prikladne mjere otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

Kraj takvog stanja stvari pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima da je za kazneno djelo silovanja nastupila rehabilitacija te da je za druga kaznena djela optuženik tek optužen, a ne i osuđen.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po

II Kž 487/13-4

službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 22. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Damir Kos, v.r.