Rev-2465/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2465/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. V. iz K., zastupanog po R. L., odvjetniku u B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – Područna služba Bjelovar, zastupanog po J. K., radniku tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 19. svibnja 2000. godine broj Gž-1032/00-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 27. travnja 2000. godine broj P-2058/99-17, u sjednici održanoj dana 03. prosinca 2002. godine

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena kao nedopuštena revizija tužitelja protiv pravomoćne drugostupanjske presude od 16.03.2000. broj Gž-577/00-2, donesene u ovom sporu.

Protiv tog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjska rješenja budu ukinuta.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Presuda protiv koje je izjavljena revizija koju su sudovi odbacili kao nedopuštenu, a kojom je pravomoćno odbijen zahtjev za isplatu mirovine u iznosu od 8.133,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, donesena je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99; dalje ZID ZPP), koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. godine, pa su sudovi pitanje dopuštenosti revizije osnovano ispitivali uz primjenu tog Zakona.

Odredbom iz čl. 10. st. 3. istog Zakona određeno je da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, donesene prije stupanja na snagu toga Zakona, rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana njegovog stupanja na snagu, pa suprotno tome, o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske odluke donesene poslije stupanja na snagu navedenog Zakona treba rješavati po tom Zakonu.

Prema noveliranoj odredbi iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, s tim da je, sukladno odredbi st. 4. istog članka, iznimno revizija uvijek dopuštena i kada je riječ o takvom tužbenom zahtjevu u sporovima o uzdržavanju, u sporovima o naknadi štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja i u sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa, a što ovdje nije slučaj.

Budući vrijednost predmeta spora odbačenom revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 100.000,00 kn, za zaključiti je da revizija izjavljena protiv presude nije dopuštena.

Proizlazi dakle da je pobijano drugostupanjsko rješenje o odbacivanju takve revizije doneseno uz pravilnu primjenu odredaba ZPP-a, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se u reviziji protiv rješenja opisno ukazuje.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer donoseći rješenje o odbacivanju revizije, sudovi ne primjenjuju materijalnopravne odredbe, već primjenjuju odredbe procesnog prava.

Budući nisu ostvareni u reviziji istaknuti revizijski razlozi, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz čl. 393. u svezi odredbe iz čl. 400. st. 4. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 03. prosinca 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.