II-4 Kr-3/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II 4 Kr 3/06-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o prijedlogu suca Općinskog suda u Čakovcu za prenošenje mjesne nadležnosti od 2. siječnja 2006. godine broj K-513/05, u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog suca Općinskog suda u Čakovcu za prenošenje mjesne nadležnosti.

Obrazloženje

Sudac Općinskog suda u Čakovcu podnio je prijedlog ovome sudu da se za vođenje kaznenog postupka protiv okrivljenog I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 1. Kaznenog zakona, a povodom optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj K- DO-69/05 od 14. studenog 2005. godine, zbog drugih važnih razloga odredi drugi stvarno nadležni sud.

Navodi da je oštećenik u ovom kaznenom predmetu odvjetnik koji se često „kod uredujućeg suca“ pojavljuje kao izabrani branitelj ili branitelj po službenoj dužnosti. Smatra da je to okolnost koja bi kod stranaka mogla stvoriti dojam moguće pristranosti, te predlaže da se spis predmeta zbog izbjegavanja takve sumnje dodijeli u rad drugom stvarno nadležnom sudu.

Prijedlog nije osnovan.

Iako je točna konstatacija da sudovi, osim što u svome postupanju moraju biti objektivni, te da i kod javnosti moraju osnaživati dojam te objektivnosti, prijedlog suca Općinskog suca u Čakovcu nije osnovan.

II 4 Kr 3/06-4

Naime, moguću sumnju stranaka sudac obrazlaže činjenicom da je oštećenik odvjetnik koji se „pred uredujućim sucem“ često pojavljuje u ulozi branitelja, izabranog ili po službenoj dužnosti.

Ova okolnost sama po sebi nije dostatna da bi kod stranaka mogla opravdano stvoriti moguću sumnju u objektivnost postupanja. Što se tiče okolnosti da je oštećenik često branitelj „kod uredujućeg suca“ u nekim drugim predmetima, ista ne može stvoriti sumnju kod stranaka ima li se u vidu da Zakon o kaznenom postupku svim optuženicima daje pravo angažiranja branitelja, koji su svoju dužnost nakon prihvaćanja svoje ugovorne obaveze dužni obavljati u skladu sa zakonima i svojim najboljim znanjem. Prema tome, samo obavljanje dužnosti branitelja, bilo izabranog ili postavljenog po službenoj dužnosti od strane predsjednika suda ne može objektivno niti u čemu stvoriti sliku pristranosti.

Druga je stvar pitanje osobnog stava suca u ovom predmetu. Ako bi sam sudac izrazio moguću sumnju u odnosu na svoje postupanje, tada se taj problem može rješavati u okvirima čl. 37. Zakona o kaznenom postupku, za što nije nadležan Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Na temelju navedenog, kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za prenošenje mjesne nadležnosti iz odredbe čl. 32. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), valjalo je riješio kao u izreci.

U Zagrebu, 28. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.