Rev-243/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 243/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Š., kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., protiv tuženika N. B. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-901/04 od 5. rujna 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-1161/03 od 28. listopada 2003., u sjednici vijeća 9. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 34.562,31 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke u mjestu ispunjenja za navedenu valutu, a koji bude vrijedio u trenutku isplate, zajedno sa kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, a u valuti glavnog duga, koje teku od 23. kolovoza 2000. do isplate. Isto tako tuženik je obvezan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 19.983,20 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP), budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn. Revizija se podnosi zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392. a st. 1. ZPP, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja drugostupanjske presude, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je između parničnih stranaka sklopljen usmeni ugovor o zajmu,

- da je tuženik potpisao priznanicu dana 24. srpnja 2000. iz koje proizlazi da je dužan tužitelju iznos od 90.860 DEM,

- da je tuženik saslušan kao stranka priznao da je u navedenoj priznanici točno sve što u njoj piše,

- da je tuženik vratio tužitelju iznos od 90.000,00 kn (23.262 DEM),

- da je tuženik potpisao i izjavu o vraćanju iznosa od 90.000,00 kn, te da je taj iznos predan svjedoku Z. K.,

- da je svjedok Z. K. predao navedeni iznos tužitelju.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 557. st. 1. i čl. 562. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) kada je prihvaćen zahtjev tužitelja.

Tuženik i u reviziji ponavlja iznesene tvrdnje u prvostupanjskom odnosno žalbenom postupku, te ukazuje da ne postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika kao fizičkih osoba, već da se radi o pravnom odnosu pravnih osoba („D.“ d.o.o. Š., „P.“ d.o.o. Š. i „M. S. L.“ iz K.). Tuženik kod toga iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene prvostupanjskog suda, a što bi ukazivalo na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta nije počinjena navedena bitna povreda, a niti pak bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, a niti je izreka presude u kontradiktornosti s obrazloženjem iste.

Tuženik u reviziji iznosi cijeli niz činjenica koje prvostupanjski sud nije utvrdio ili ih je pogrešno utvrdio, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se ne može izjavljivati (argumentum a contrario iz čl. 385. ZPP).

Valja naglasiti da je ocjena dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP pridržana za prvostupanjski sud, pri čemu je prvostupanjski sud na temelju priznanice od 24. srpnja 2000. jasno utvrdio da se tuženik obvezao tužitelju vratiti iznos od 90.860 DEM u roku od 10 dana od dana potpisa navedene priznanice. U takvoj situaciji pravilno su sudovi obvezali tuženika na povrat dugovanog iznosa u smislu odredbe čl. 562. ZOO, pa nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stoga je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. svibnja 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.