Gzz-13/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-13/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivke Zlokić, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Nenada Perina, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u zemljišno-knjižnom predmetu predlagatelja: 1) S. d.o.o. Z., 2) D. d.d. Z. i 3) V. d.o.o. Z., zbog uknjižbe prava vlasništva, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 17. siječnja 2001. godine broj DOG-933/00 protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. studenog 2000. godine broj Gž-766/00 kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Biogradu na moru od 27. lipnja 2000. godine broj Z-154/00, u sjednici održanoj dana 5. studenog 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Zadru od 23. studenog 2000. godine broj Gž-766/00 i rješenje Općinskog suda u Biogradu na moru od 27. lipnja 2000. godine broj Z-154/00 i predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva čest.zem. 332/15, 332/25 i 332/26 u k.o. B., jer da predlagatelji protivno čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96 – dalje ZZK) zahtijevaju uknjižbu prava vlasništva kao kupci nekretnina od prodavatelja B. d.d. Š. pri C.(Slovenija), koji nije uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina već Grad B.

Odlučujući o žalbi predlagatelja sud drugog stupnja je svojim rješenje preinačio prvostupanjsko rješenje tako da je dozvolio uknjižbu prava suvlasništva za korist predlagatelja na istim nekretninama, s tim da će se brisati upis vlasništva za korist Grada B. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske odluke Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti radi povrede zakona, s prijedlogom da se ono ukine (a ustvari preinači) i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da predlagatelji kao posljednji stjecatelji nekretnina imaju pravo tražiti upis prava vlasništva za svoju korist od sada upisanog knjižnog vlasnika, pod uvjetom da dokažu pravni slijed i da javne isprave kojima će takav pravni slijed dokazati moraju imati sve onom što je potrebno po čl. 55. ZZK. To podrazumijeva da rješenje upravnog tijela kojim dokazuje pravno sljedstvo mora se smatrati ovršnom ispravom.

Tvrdi zatim da su predlagatelji uz svoj prijedlog od 22. ožujka 2000. godine priložili dopunsko rješenje Ureda za imovinsko-pravne poslove – Ispostava B. od 28. travnja 1999. godine koje dopunsko rješenje nije ovršno i nema klauzulu pravomoćnosti. Posebno navodi da je protiv tog rješenja podnesena žalba dana 6. svibnja 1999. godine Upravi za građanska prava Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Kako predlagatelji nisu svoje pravno sljedstvo dokazali ovršnom ispravom, to je pogriješio drugostupanjski sud kada je prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva udovoljio.

Prema podacima u spisu predmeta Županijski sud u Zadru se u svom rješenju kojim je udovoljio prijedlogu predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva poziva se na ugovor o prodaji nekretnina od Poduzeća B. iz Š. od 5. veljače 1999. godine, rješenje bivše Skupštine općine B. Imovinsko-pravne službe od 27. studenog 1964. godine, dopunu tom rješenju Ureda za imovinsko-pravne poslove Zadarske županije od 28. travnja 1999. godine i Odluku Vlade Republike Hrvatske od 17. veljače 2000. godine kojom je utvrđeno da su predmetne nekretnine izuzete od zabrane raspolaganja.

Međutim, iz tih podataka ne može se vidjeti da li je dopunsko rješenje Zadarske županije Ureda za imovinsko-pravne poslove - Ispostava B. od 28. travnja ovršno ili nije ovršno kako se to tvrdi u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Istina, Grad B. u svom prijedlogu za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti od 28. prosinca 2000. godine tvrdi da to rješenje nije konačno ni pravomoćno, jer da je protiv istog izjavljena žalba i nalazi se na rješavanju kod drugostupanjskog upravnog tijela.

Međutim, te žalbe nema u spisu predmeta.

Trebalo je zbog toga prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i temeljem čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP) u svezi s čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku treba postupiti po odredbama čl. 377. st. 1. i 2. ZPP koje se na odgovarajući način primjenjuju i u postupku u povodu zahtjeva za zaštitu zakonitosti (čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 399. ZPP). Posebno treba ispitati da li je rješenje Ureda za imovinsko- pravne poslove - Ispostava B. od 28. rujna 1999. godine ovršna u smislu čl. 55. ZZK u svezi s čl. 23. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96 i 29/99) i čl. 270. i dr. odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91) ili nije ovršno i nakon toga donijeti novu odluku utemeljenu na zakonu.

U Zagrebu, 5. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Ivka Zlokić, v.r.