Rev-109/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-109/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz K. G., sada u N., koga zastupa S. R., odvjetnik u V., protiv tuženika S. B. iz V., sada u N. radi priznanja prava vlasništva, rješavajući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćnog rješenja Ž. suda u Varaždinu od 10. prosinca 1991. godine broj Gž-1395/91-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 3. rujna 1991. godine broj P-802/91-2, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba zbog sudske nenadležnosti.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog povrede zakona s prijedlogom da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na nastavak parničnog postupka.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja da je on isključivi vlasnik stana kojeg je tijekom braka sa tuženom kupio u Njemačkoj, grad A., mjesto H., ul. H. …III kat, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaone, površine 50 m5, a da je tužena dužna kloniti se svakog čina kojim bi ograničavala tužitelja u vršenju vlasničkih prava, te dozvoliti brisanje suvlasništva u zemljišnim knjigama tako da se isti stan u zemljišnim knjigama ima upisati isključivo na ime tužitelja.

Pravilno su nižestupanjski sudovi u smislu čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP) odbacili tužbu u ovom sporu.

U smislu odredbe čl. 59. st. 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, jedna od pretpostavki za zasnivanje nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj da odlučuje o imovini bračnih drugova koja se nalazi u inozemstvu je da se pretežni dio te imovine nalazi u Republici Hrvatskoj, a ta pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena, jer se predmetni stan nalazi u inozemstvu. Druga pretpostavka jeste da tuženik pristaje da sudi sud Republike Hrvatske, a u konkretnom slučaju niti ta pretpostavka nije ostvarena. Prema tome, za rješenje predmetnog spora nije nadležan hrvatski sud.

Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da je odbacivanjem tužbe povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer da se radi o sporu koji je proizišao iz Zakona o braku i porodičnim odnosima, te da su stranke sklopile i razvila brak po hrvatskom pravu. Neovisno o tome što su stranke sklopile i razvele brak po propisima Republike Hrvatske u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za nadležnost hrvatskog suda.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 3. svibnja 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.