III Kr-183/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. N., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u sv. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 26. listopada 2007., broj K-159/06 i Županijskog suda u Požegi od 1. rujna 2009., broj Kž-134/08, u sjednici održanoj dana 18. studenog 2009. godine,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-183/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Osuđenik V. N. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Vrbovcu broj K-159/06 od 26. listopada 2007. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Požegi broj Kž-134/08 od 1. rujna 2009. godine kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 183/09-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. N., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u sv. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 26. listopada 2007., broj K-159/06 i Županijskog suda u Požegi od 1. rujna 2009., broj Kž-134/08, u sjednici održanoj dana 18. studenog 2009. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika V. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Osuđenik V. N. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Vrbovcu broj K-159/06 od 26. listopada 2007. godine, potvrđene presudom Županijskog suda u Požegi broj Kž-134/08 od 1. rujna 2009. godine kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ.
U zahtjevu se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i osuđenika oslobodi od optužbe, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.
Izjašnjavajući se o zahtjevu Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske po zamjenici Višnji Lončar podneskom broj KR-DO-1089/09 od 27. listopada 2009. godine predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan.
III Kr 183/09-3
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika V. N. nije osnovan.
Prema odredbi čl. 425. st. 1. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede zakona u slučajevima predviđenim tim zakonom, odakle proizlazi da se zahtjev ne može podnijeti zbog činjeničnih pitanja.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika V. N. formalno se podnosi temeljem čl. 427. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP u svezi s čl. 368. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZKP, ali se povrede kaznenog postupka iz čl. 427. toč. 1. u sv. čl. 368. toč. 1. 2. i 3. ZKP-a ne obrazlaže izravno, već se tvrdnja da postoje okolnosti koje isključuju krivnju izvodi iz tvrdnje da kod osuđenika nije bilo namjere da počini kazneno djelo za koje je osuđen, što je pitanje pravilnosti činjeničnog stanja utvrđenog presudama sudova prvog i drugog stupnja.
Također se ističe nedostatno kontaktiranje braniteljice po službenoj dužnosti sa osuđenikom, te njezin propust da predloži određene dokaze, što da je imalo za posljedicu vrlo lošu obranu te je po mišljenju podnositelja prijedloga utjecalo na pravično suđenje.
Međutim pregledom spisa vidljivo je da je osuđenik prilikom svakog ispitivanja pravilno upozoravan da ima pravo na branitelja te da nije dužan iznositi obranu, da je prvu obranu dao bez branitelja, a da je nakon podizanja optužnice branitelj po službenoj dužnosti nazočio glavnoj raspravi, na kojoj je aktivno sudjelovao, postavljajući pitanja svjedocima i optuženiku, i da je na kraju održao završni govor ističući okolnosti koje bi, da ih je sud prihvatio, ekskulpirale optuženika. Stoga nije osnovana, niti je ičim potkrijepljena tvrdnja predlagatelja da mu je na glavnoj raspravi povrijeđeno pravo obrane.
Preostalim dijelom obrazloženja zahtjeva napadaju se isključivo činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja (tvrdi da se oštećenik kao naručitelj građevinskih radova nije ispunio svoje obveze koje je imao prema ugovoru o izvođenju građevinskih radova, da nije osigurao vodu, električnu energiju te pripadni prilazni put, nije pribavio lokacijsku dozvolu kako bi osuđenik uopće mogao započeti sa izvođenjem radova, da je prilikom priključivanja na mjesni vodovod oštećenik otezao s plaćanjem usluga ovlaštenim osobama, da je prema lokalnim propisima Općine J., gdje su se radovi trebali izvoditi, zabranjeno izvođenje građevinskih i drugih radova u razdoblju od 1. lipnja do 1. listopada tekuće godine, pa da nema nikakvog govora o krivnji osuđenika ili njegovoj namjeri da prevari oštećenika, da nije dokazana niti jedna činjenica koju bi osuđenik prikrio i tako doveo oštećenika u zabludu, da je poduzeće optuženika zapalo u objektivne teškoće zbog neplaćenih potraživanja te kao takvo više nije moglo funkcionirati, da je osuđenik proživljavao tešku privatnu situaciju, razvodio se od supruge, a doživio je i poslovni krah, da je dug od 6.000,00 EUR prema oštećeniku.
činjenične isključivo obveznopravne naravi, a nikako i kazneno djelo), a koje okolnosti su naravi i mogle su se isticati u prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom kaznenom postupku, ali ne i u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koji zahtjev se, kako je to već naprijed rečeno, ne može podnijeti zbog činjeničnih pitanja, već isključivo zbog povrede odredaba materijalnog odnosno procesnog kaznenog prava.
III Kr 183/09-3
Obzirom na izloženo, valjalo je temeljem odredbe čl. 429. u svezi s čl. 421. ZKP zahtjev odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. studenog 2009.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.