I Kž-131/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbama opt. T. G. i mlt. M. Č., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli od 21. prosinca 2001. godine broj K-57/01, u sjednici održanoj dana 27. veljače 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-131/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a opt. T.G. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-131/02-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. G. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbama opt. T. G. i mlt. M. Č., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Puli od 21. prosinca 2001. godine broj K-57/01, u sjednici održanoj dana 27. veljače 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,
p r e s u d i o je:
Odbijaju se žalbe opt. T.G. i mlt. M.Č. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. T.G., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00) - djelo pod toč. 1 izreke prvostupanjske presude, pa je na temelju istog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. b) KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a opt. T.G. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. - 23. listopada 2000. godine.
Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a opt. T.G. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Prema mlt. M.Č., zbog dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00) - djela opisana na str. 4 obrazloženja pobijane presude, te prema mlt. J.V., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00) - djelo opisano na str. 4 obrazloženja pobijane presude, temeljem čl. 11. i čl. 9. st. 2. alineja 5 izrečene su odgojne mjere i to pojačane brige i nadzora i posebna obveza da se osposobljavaju za zanimanje koje odgovara njihovim sposobnostima i sklonostima.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a od mlt. J.V. oduzeto je 2,65 gr opojne droge marihuana.
Temeljem čl. 86. st. 1. ZSM troškovi kaznenog postupka u odnosu na mlt. M.Č. i mlt. J.V. padaju na teret državnog proračuna.
Protiv te presude podnijeli su žalbu opt. T.G. i mlt. M.Č.
Opt. T.G. je podnio žalbu, putem branitelja M.J., odvjetnika iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači na način da bude oslobođen optužbe za optuženo kazneno djelo.
Mlt. M.Č. podnio je žalbu, putem branitelja A.E., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predložio da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe, odnosno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis predložilo da se žalbe optuženika i maloljetnika odbiju kao neosnovane.
Žalbe nisu osnovane.
Neopravdano ističe opt. T.G. žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Optuženik smatra da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, te da u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji se navode da su proturječni.
Međutim, suprotno žalbi, u kojoj su navedene tvrdnje iznesene samo uopćeno, izreka presude nije nerazumljiva, a niti proturječna razlozima presude, a u obrazloženju pobijane presude dati su razlozi o svim odlučnim činjenicama, odnosno iz kojih razloga prvostupanjski sud nalazi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim. Razlozi koje je prvostupanjski sud dao za svoja utvrđenja i zaključke nisu proturječni, a pogotovo se ne može govoriti o tome da bi se radilo o znatnoj proturječnosti.
Žalbom optuženika u stvari se pobija utvrđenog činjenično stanje i ocjena raspravnog materijala, o čemu će nastavno biti riječi.
Nije osnovana ni žalba mlt. M.Č. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Maloljetnik, osim što ističe žalbenu osnovu iz čl. 366. toč.1. ZKP-a ničim nije konkretizirao istaknutu žalbenu osnovu, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u okviru propisa iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a povrede iz tih propisa nije našao.
Iz sadržaja maloljetnikove žalbe proizlazi da on zapravo pobija činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, o čemu će biti govora kod obrazlaganja činjeničnog stanja.
Nije osnovana žalba opt. T.G. ni zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Optuženik u žalbi ističe da on nije prodao opojnu drogu marihuanu mlt. M.Č., već da ju je dao maloljetniku, pa slijedom toga da nema ni kaznenog djela za koje je optužen. No, izneseno stajalište žalbe ne može se prihvatiti, jer je prvostupanjski sud na temelju provedene glavne rasprave, te kritičke analize i ocjene cjelokupnog raspravnog materijala, izveo pravilan zaključak o počinjenju kaznenog djela zloupotrebe opojnih droga od strane optuženika, pa su stoga žalbeni prigovori u pogledu utvrđenih činjenica i pravne oznake djela potpuno neosnovani.
Da je opt. T.G. počinio opisano kazneno djelo proizlazi prije svega iz njegove obrane koju je dao pred istražnim sucem (list 36 spisa), gdje je detaljno opisao način počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo ostvareno. Optuženik je prilikom ovog ispitivanja u tri navrata naveo da je mlt. M.Č. dao jednu količinu marihuane za koju mu je ovaj trebao dati 100,00 kn. Pritom je objasnio, da je marihuanu, koju je prethodno kupio u P., u tvrđavi B., držao u jednoj plastičnoj kutijici za nakit, te da je upravo iz te kutije uzeo i dio marihuane koji je dao mlt. M.Č. za obećani iznos od 100,0 kn. Prilikom pretrage stana optuženika pronađena je i privremeno oduzeta plastična kutijica s tragovima zelene biljne materije.
Navedeno ispitivanje kod istražnog suca provedeno je na Zakonom propisani način i u prisutnosti njegovog branitelja S.D., odvjetnika iz P., a optuženik je izričito izjavio da je razumio zbog čega je uhićen i doveden, kao i da razumije pouku o svojim pravima i dužnostima u postupku, a na kraju zapisnika je iskazao da nema potrebe čitati zapisnik, jer je u zapisnik diktirano ono što je on izjavio.
Kada se ima u vidu ta i takva obrana optuženika, te da je on četiri mjeseca nakon toga, a bio je na slobodi, na zapisniku na listu 91 spisa određeno i jasno naveo da ostaje kod svoje prve obrane i da nema ništa drugo za iskazati, tada je s pravom prvostupanjski sud ocijenio da se njegova izmijenjena obrana s glavne rasprave ne može prihvatiti i da je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
Zbog iznesenog potpuno su bez ikakvog opravdanja i navodi optuženikove žalbe o nekakvoj zbunjenosti i zaplašenosti prilikom iskazivanja kod istražnog suca, na čemu je optuženik inzistirao i na glavnoj raspravi, kada za takve tvrdnje nema nikakvog uporišta u provedenom postupku.
Neopravdani su i prigovori optuženika koji se odnose na korištenje u razlozima prvostupanjske presude izraza predaja i prodaja opojne droge, a što po stajalištu žalbe također govori u prilog zaključka da u ovom slučaju nema kaznenog djela, jer prvostupanjski sud koristi izraz predaja kada obrazlaže faktičnu predaju opojne droge mlt. M.Č., a prodaja kada govori o kaznenopravnom aspektu radnji optuženika ("za obećani iznos od 100,00 kn). To što, pak, nije došlo do isplate obećanog iznosa novca, uslijed toga nije dovedeno u pitanje počinjenje djela, a ni pravna oznaka djela, jer je opisano djelo ostvareno, kako je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud, kada su se prodavatelj i kupac sporazumjeli u pogledu vrste robe i cijene, a nije neophodno da je uslijedila i predaja novca.
Nije u pravu ni mlt. M.Č. kada pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.
Maloljetnik u žalbi ističe da sud u smislu čl. 351. ZKP-a temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, a da je u ovom slučaju prvostupanjski sud temeljio presudu na iskazima iz istražnog postupka, dok je iskaze s glavne rasprave negativno ocijenio.
No, žalba pri iznošenju gornjeg prigovora zanemaruje činjenicu da je prvostupanjski sud obranu opt. T.G. iz istrage, kao i iskaz svjedoka J.G. iz istrage - na koje žalba očito aludira, na glavnoj raspravi predočio optuženiku, odnosno navedenom svjedoku, te im njihove prijašnje iskaze i pročitao i zatim im ukazao na odstupanja u njihovim iskazima na glavnoj raspravi u odnosu na iskaze koje su dali u istrazi, te je zatim u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza (čl. 8. st. 2. ZKP-a) u razlozima presude izuzetno savjesno analizirao i ocjenjivao te iskaze i s pravom pozitivno ocijenio obranu opt. T.G. iz istrage i poklonio vjeru iskazu svjedoka J.G. iz istrage, ocijenivši da se ne mogu prihvatiti njihovi izmijenjeni iskazi s glavne rasprave, a za svoju ocjenu i zaključke dao je u svemu logično i uvjerljivo obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
Što se tiče navoda maloljetnikove žalbe u odnosu na iskaz svjedoka S.M., koji je na glavnoj raspravi suglasnošću stranaka pročitan, valja reći da je prvostupanjski sud na zapisniku na listu 146 spisa konstatirao da branitelj maloljetnika, nakon čitanja citiranog iskaza, osporava njegovu vjerodostojnost, obrazlažući da je svjedok prilikom davanja iskaza očito bio zaplašen mogućnošću da i sam bude procesuiran, a na listu 14 presude je taj iskaz, sam za sebe i u sklopu svih ostalih provedenih dokaza analiziran i cijenjen, te je s pravom prvostupanjski sud zaključio da mu se može pokloniti vjera.
U pogledu pak, primjedbe maloljetnikove žalbe da se u pobijanoj presudi navodi da je njegovo negiranje počinjenja kaznenih djela neprihvatljivo i usmjereno na izbjegavanje kaznene odgovornosti (list 7 prvostupanjske presude, V pasus), a da se on tijekom postupka branio šutnjom, valja odgovoriti da se očito radi o omašci, jer je na listu 6/III pasus prvostupanjske presude izričito navedeno da se maloljetnik na glavnoj raspravi i tijekom pripremnog postupka branio šutnjom i da nije želio iznositi svoju obranu.
Da se radi o očiglednoj omašci proizlazi ne samo iz iznesenog, već također i iz cjelokupnog obrazloženja prvostupanjskog suda u kojem se kritički ocjenjuju dokazi u svezi kaznene odgovornosti tog maloljetnika, te prvostupanjski sud na temelju iskaza mlt. J.V. iz istrage, kao i iskaza svjedoka J.G. i svjedoka S.M. iz istrage, zatim potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i provedenog vještačenja opojne droge, opravdano nalazi da je mlt. M.Č. počinitelj dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, za koju ocjenu je prvostupanjski sud dao u svemu i prihvatljive i logične razloge.
Neosnovana je i žalba opt. T.G., zbog odluke o kaznenoj sankciji, kao i žalba mlt. M.Č., koja je u tom dijelu ispitana temeljem čl. 382. ZKP-a.
I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je imajući na umu svrhu kažnjavanja i sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, a osobito stupanj krivnje, pogibeljnost djela, te da je opojna droga marihuana prodana maloljetnoj osobi, izrekao optuženiku primjerenu i adekvatnu kaznu, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.
Uzimajući u obzir sve okolnosti iz čl. 7. Zakona o sudovima za mladež, koje utječu na izbor odgojne mjere, a posebno težinu i narav počinjenih kaznenih djela, zatim podatke o ličnosti mlt. M.Č. i njegovim obiteljskim prilikama, životnim uvjetima, obrazovanju i odgoju, prvostupanjski sud je s osnovom zaključio da je radi ostvarenja svrhe odgojnih mjera potrebno prema ovom maloljetniku poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe socijalne skrbi, uz posebnu obvezu u pogledu osposobljavanja za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima.
Iz svih izloženih razloga trebalo je o podnesenim žalbama odlučiti i presuditi kao u izreci (čl. 387. ZKP-a).
U Zagrebu, 27. veljače 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.