Rev-1129/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1129/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića, Miroslave Vekić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. pok. A. iz Z., koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1/ C.d.d. Z. –. F. Z., koga zastupa direktor M. V., a ovoga punomoćnik Z. Ć., dipl. pravnik kod prvotuženika, 2/ C. d.d. Z. –. F. P., koga zastupa direktor A. C., a ovoga punomoćnik Z. Ć. i 3/ I. d.d. iz U., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 19. listopada 1994. godine, br. Gž 297/94, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru od 21. travnja 1994. godine, br. P 2233/86, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženici da solidarno plate tužitelju na ime naknade neimovinske štete i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 4,999.998 HRD (sada 4.999,99 kn), za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 10,999.998 HRD (sada 10.999,99 kn) i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 26,490.516 HRD (sada 26.490,51 kn), te za uništenu odjeću iznos od 999.998 HRD (sada 999,99 kn) i za pojačanu ishranu iznos od 10 HRD (sada 0,01 kn), te na ime izgubljene zarade od mjeseca svibnja 1985. do mjeseca veljače 1992. godine iznose pobliže citirane u izreci pod toč. f) i s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu iznose pobliže citirane u izreci pod toč. g) iste prvostupanjske presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva. Ujedno su tuženici obvezani da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 2,600.749 HRD (sada 2.600,74 kn).

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda, djelomično potvrđena, te djelomično ukinuta i to preinačena u dijelu izreke pod toč. II tako da je tužitelju dosuđena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 12.000,00 kn, za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 15.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 106.490,20 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 21. travnja 1994. godine do isplate, dok je potvrđena u daljnjem odbijajućem dijelu s navedenih osnova, te u dijelu kojim je tužitelj odbijen s zahtjevom za naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 20.000,00 kn.

Protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude, kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u preostalom dijelu i sa zahtjevom za strah u cijelosti, tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosudi na ime naknade za pretrpljene fizičke bolove daljnji iznos od 23.000,00 kn, za strah zatraženi iznos od 20.000,00 kn, za psihičke boli zbog naruženosti daljnji iznos od 10.000,00 kn i za psihičke bolove zbog smanjenja životne aktivnosti daljnji iznos od 193.510,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i da mu se nadoknadi parnični trošak, te trošak revizije u iznosu od 3.710,00 kn. Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) kada su tužitelja odbili s zahtjevom za naknadu zbog pretrpljenog straha u iznosu od 20.000,00 kn s obzirom na utvrđeno činjenično stanje. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka dr. V.Š. da tužitelj nije pretrpio primarni strah budući da je nakon ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći bio u komi šest dana, a da nije pretrpio ni tzv. sekundarni strah budući da je njegovo psihičko stanje bilo takovo da nije bio svjestan stanja oko sebe, te njegove promjene u psihičkom stanju su takove naravi da su ušle u trajne posljedice i uzete su u obzir kod određivanja visine naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti.

Sud drugog stupnja dosudio je tužitelju primjenom odredbe čl. 200. ZOO naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 12.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 106.420,00 kn, nakon što je od utvrđenog iznosa naknade odbio kapitalizirani iznos rente za tjelesno oštećenje u iznosu od 26.490,00 kn, te naknadu za duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 15.000,00 kn.

Navodi revizije u kojima se tvrdi, da je tužitelj neosnovano odbijen sa zahtjevom za pretrpljeni strah svode se na pobijanje činjeničnog utvrđenja u presudi suda prvog stupnja, ali se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP), pa se ovi navodi revizije ne mogu uzeti u razmatranje.

S obzirom na težinu tjelesnih ozljeda, jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, te duševnih boli zbog naruženosti i trajnih posljedica od zadobivenih ozljeda koje su umanjile tužiteljevu opću i radnu sposobnost za 55-60% tako da je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu i prima naknadu za tjelesno oštećenje, te uzimajući u obzir kod naknade za naruženost dob i spol tužitelja, te kod naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti dob tužitelja (45 godina) i kapitaliziran iznos naknade za tjelesno oštećenje, a koje okolnosti su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda drugog stupnja, da je tužitelju primjenom odredbe čl. 200. ZOO primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 12.000,00 kn, za naruženje u iznosu od 15.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 120.000,00 kn od koje je dosudio razliku u iznosu od 106.490,00 kn nakon što je odbio kapitalizirani iznos naknade za tjelesno oštećenje u ukupnom iznosu od 26.490,00 kn u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

Stoga je sud drugog stupnja pravilno odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva s navedenih osnova.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 19. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.