Revr-1215/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1215/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. V. iz B., zastupane po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tuženika „B.“ d.d. za proizvodnju i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda, V., zastupanog po punomoćnici M. Č. P., dipl. iur., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2460/09-3 od 4. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-3086/08-10 od 23. rujna 2009., dana 6. prosinca 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice se odbacuje kao nedopuštena.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti sporazuma o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika „B.“ d.d. sklopljenog 18. svibnja 2007. između tužitelja – Udruženja radnika B. iz V. po punomoćnicima P. M., odvjetniku iz V. te M. B. i Đ. P., odvjetnicima iz V. i tuženika, kao i na isplatu iznosa od 45.000,00 kn (otpremnine s neisplaćenim plaćama) sve to s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

ana,

("Narodne novine", broj 57/11), radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građ predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbacivanje, odnosno odbijanje revizije kao neosnovane.

Revizija je nedopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog sporazuma utvrđujući u bitnome da je sklapanje tog pravnog posla bila stvar slobodne volje ugovornih strana, odnosno da osporeni sporazum nije djelomično ništetan budući sklapanje različitih sporazuma kojima se uređuju prava drugačijih skupina radnika ne dovodi do diskriminacije, tj. do nezakonitog (različitog) uređenja prava radnika u odnosu na druge takve osobe u usporedivoj situaciji.

Glede dužnosti da određeno naznači pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, revidentica je postavila četiri određena materijalnopravna pitanja i jedno postupovnopravno pitanje.

Međutim, iako je određeno naznačila pravna pitanja zbog kojih podnosi izvanrednu reviziju, u sadržaju revizije nisu izloženi razlozi o tome zašto revidentica smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (što je jedna od temeljnih postupovnopravnih pretpostavki dopustivosti ovakve revizije – čl. 382. st. 3. ZPP).

Naime, revidentica u tom smislu ističe da su sva navedena pravna pitanja od izrazite važnosti kako za osiguranje jedinstvene primjene zakona, tako i za ravnopravnost građana jer da u sudskoj praksi Vrhovnog suda nikada nije zabilježen ovakav slučaj, odnosno ovakvo rješavanje pitanja koja su usko povezana s radnim statusom radnika kod određenog poslodavca.

Pritom se revidentica izrijekom poziva na odredbe čl. 2. i čl. 14. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 137/04 – pročišćeni tekst) te čl. 54. Ustava Republike Hrvatske.

Ovakav sadržaj revizije ne može se podvesti pod slučaj u kojem bi postojali razlozi za podnošenje izvanredne revizije. To je zato jer se u ovom predmetu očigledno ne radi o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a niti bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o postavljenim pitanjima imati različita shvaćanja (jer u predmetima neupitno uvijek postupa isti županijski sud). Konačno, s obzirom da revizijski sud o postavljenim pitanjima još uvijek nije zauzeo shvaćanje, pobijana odluka drugostupanjskog suda ne može ni biti utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, a po mišljenju revizijskog suda, u konkretnom slučaju ne postoji niti mogućnost da drugostupanjski sudovi različito tumače (inače jasne) zakonske odredbe na koje se poziva revidentica.

Revidentica u podnesenoj reviziji zapravo osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a dijelom i činjeničnog utvrđenja, međutim, revizijski sud u ovakvom slučaju ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena (čl. 392.a ZPP).

Revizija tužiteljice zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

Iz tih je razloga revizija nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 6. prosinca 2012.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.